Religija Novog Ateizma

Na engleskom jeziku crtica „Dama se, kako mislim, hvalila [stari engleski: protestira previše]“ citirana iz Shakespeareovog Hamleta, opisujući nekoga tko pokušava uvjeriti druge u nešto što nije istina. Ova rečenica mi pada na pamet kad čujem od ateista koji protestiraju da je ateizam religija. Neki ateisti svoj dokaz obrazlažu sljedećim silogističkim upoređivanjima:

• Ako je ateizam religija, tada je „ćelava“ boja kose. Iako ovo može zvučati gotovo duboko, samo jedna lažna izjava uspoređuje se s neprimjerenom kategorijom. Ćelava glava nema nikakve veze sa bojom kose. Dakako, nijedna boja kose nije vidljiva na ćelavoj glavi, ali pošto je ateizam uočljiv na više načina, on može vrlo dobro imati boju poput ostalih religija, čak i ako je jedinstvena; isto je i sa hrišćanstvom. Takođe, nikada nisam upoznao ćelavu osobu koja nema boju kose. Ako neko nema dlake na glavi, ne možete to prikazati kao da nema boje kose.
• Ako je ateizam religija, zdravlje je bolest. Kao što rekoh, ovo na prvi pogled može zvučati kao validni silogizam, ali nije ništa više od dvosmislenog razgovora, a opet se radi o uspoređivanju lažne izjave s neprimjerenom kategorijom, što je logično pogrešno. Trebao bih spomenuti i da su istraživanja pokazala da je vjerovanje u Boga povezano ne samo s izvještajima o poboljšanom mentalnom zdravlju vjernika, već i sa poboljšanim fizičkim zdravljem u usporedbi s nevjernicima. U stvari, gotovo 350 studija fizičkog zdravlja i 850 studija mentalnog zdravlja koje su ispitivale religiozne i duhovne komponente otkrile su da su vjerski utjecaji i duhovnost povezani s boljim oporavkom.
• Ako je ateizam religija, apstinencija je seksualni položaj. Ponavljanje dvije izjave jedna protiv druge ne dokazuje ništa. Možete nastaviti i sastaviti nove besmislene izjave. Prikaz logičkih grešaka ne govori nam ništa o tome što je zapravo istina.

Najviši američki sud (Vrhovni sud) je u više slučajeva presudio da se ateizam mora tretirati kao religija u skladu sa zakonom (tj. kao zaštićeno uvjerenje na ravnopravnoj osnovi sa drugim religijama). Ateisti vjeruju da nema bogova. Gledano na ovaj način, to je vjerovanje o bogovima i to ga kvalifikuje kao religiju, slično kao što se budizam također naziva religijom.

Postoje tri religijska pogleda na Boga: monoteistički (judaizam, kršćanstvo, islam), politeistički (hinduizam, mormonizam) i ne-teistički (budizam, ateizam). Moglo bi se uvesti četvrtu kategoriju za ateizam i nazvati je anti-teističkim. U članku koji se pojavio u The Christian Postu, Mike Dobbins pokazuje koliko je ateizam religiozan. Slijedi odlomak (iz Ateizma kao religije: Uvod u najmanje shvaćenu vjeru svijeta):

Za ateiste slovo 'A' je sveti simbol koji označava ateizam. U ateizmu postoje tri glavna „A“ simbola. Simbol 'A' okružen je krugom, a kreirao ga je 2007. godine Atheist Alliance International. Krug bi trebao predstavljati jedinstvo ateista i ujediniti sve ostale ateističke simbole ispod toga. Nisu
samo ti simboli koji karakterišu ateizam. Postoji ateistička vjerska simbolika kakva je poznata samo insajderima ili poznavateljima ateizma.

Mnogi ateisti su na Božić 2013. godine jasno stavili do znanja koliko im je simbol 'A' svet. U mom rodnom gradu Čikagu, legalno je postaviti Hanuka menoru (svećnjake za jevrejski festival svetla) i jaslice na javnim mestima tokom praznične sezone. Tako su ateisti zahtijevali da i oni mogu pokazati svoj vjerski simbol; Na ovaj način uprava može izbjeći i utisak da se drugačije odnosi prema religijama. Fondacija Freedom From Religion izabrala je okvir sa ogromnim simbolom 'A', 2,5 Visokih metara, sa crvenim neonskim natpisom tako da je svima bilo vidljivo. Bezbrojni ateisti odali su počast svom 'A' tako što su ovo mjesto učinili mjestom hodočašća. Tamo su slikali sebe i crvenu 'A'. Mnogi od njih će, siguran sam, čuvati fotografije kao posebne uspomene. Ali veliki crveni A im nije bio dovoljan. Također su tvrdili da bi mogli pokazati svoja ateistička uvjerenja postavljanjem znaka na kojem je pisalo: „Nema bogova, nema đavola, nema anđela, nema raja ili pakla. Postoji samo naš prirodni svijet. Religija je samo bajka i praznovjerje koje otvrdne srca i porobe umove.”

Blog Debunking Atheists Blog [2] sadrži korisnu listu ključnih ateističkih pogleda koji jasno pokazuju njihov vjerski sadržaj.

Ispod je skraćena verzija liste:

• Ateisti imaju svoj pogled na svet. Materijalizam (gledište da postoji samo jedan materijalni svijet) je sočivo kroz koje ateisti gledaju na svijet. Daleko od toga da budu otvorenog uma, za njih se računaju samo dokazive činjenice; oni shvataju sve činjenice isključivo iz vrlo ograničenog materijalističkog pogleda na svet.
• Ateisti imaju svoje pravoslavlje. Pravoslavlje je sastav normativnih vjerovanja koja je usvojila jedna vjerska zajednica. Baš kao što postoji kršćansko pravoslavlje, tako postoji i ateističko. Ukratko, sve što postoji može se objasniti kao rezultat nenamjerne, nekontrolirane i besmislene evolucije. Svaka tvrdnja o istini odbačena je sve dok ne podnese znanstvenu provjeru i empirijsku potvrdu.
• Ateisti imaju svoj način žigosanja otpadnika (otpadnika). Otpadništvo se odnosi na odricanje od prethodnih vjerovanja. Antony Flew (1923-2010, engleski filozof) godinama je bio jedan od najpoznatijih svjetskih ateista. Onda je učinio nezamislivo: predomislio se. Možete zamisliti reakciju "otvorenog, tolerantnog" neoateističkog pokreta. Flew je oklevetan. Richard Dawkins optužio je Flewa za "promjenu mišljenja" - prilično fensi izraz za otpadništvo. Tako se, po njihovom sopstvenom priznanju, Flew okrenuo od njihovih "vjerovanja" [i postao neka vrsta deista].
• Ateisti imaju svoje proroke: Nietzsche, Russell, Feuerbach, Lenjin i Marx.
• Ateisti imaju svog mesija: Charles Darwin, koji je, prema njihovom mišljenju, ključnim ulogom kroz srce teizma pružio sveobuhvatno objašnjenje da život nikada ne treba Boga kao začetnika ili objašnjenja. Daniel Dennett je čak napisao knjigu o tome sa namjerom da definira vjerska uvjerenja kao samo evolucijski razvoj.
• Ateisti imaju svoje propovjednike i evanđeliste: Dawkinsa, Dennetta, Harrisa i Hitchensa (oni su četiri najistaknutija predstavnika neoateističkog pokreta).
• Ateisti su vjernici. Iako se rugaju vjeri u svojim spisima (Harisova knjiga je naslovljena Kraj vjere), ateizam je inicijativa zasnovana na vjeri. Budući da se postojanje Boga ne može dokazati niti opovrgnuti, poricanje Boga zahtijeva vjerovanje u nečije naučne sposobnosti zapažanja i racionalnog mišljenja. U razvoju ateizma nema objašnjenja za pitanje „Zašto je svemir uređen, izračunljiv i mjerljiv?“ Ateizam nema racionalno objašnjenje zašto uopće postoji takva stvar kao što je racionalno mišljenje. On nema objašnjenje za pitanja za koja se nada da će mu se postaviti, poput „Zašto imamo samopouzdanja? Šta nas čini sposobnim da razmišljamo? Odakle dolazi univerzalni osjećaj za dobro i pogrešno? Kako možemo sa sigurnošću znati da nema života nakon smrti? Kako možemo biti sigurni da ništa ne postoji izvan materijalnog svijeta? Kako znamo da postoje samo one stvari koje se zgodno mogu provjeriti našim poznatim naučno-empirijskim metodama? Ateisti pripisuju neobjašnjive stvari vjerovanju - oni pretpostavljaju stvari bez ikakvog čvrstog obrazloženja ili empirijske osnove za to.

Za razliku od protesta ateista, stvarnost njihovog konfesionalnog sustava temelji se na vjeri utemeljenoj inicijativi s praksama i vjerovanjima kao što je to slučaj s drugim religijama. Ironično je da ateisti koji insistiraju na tome da ateizam nije religija i prigovaraju drugim religijama čak i postavljaju velike znakove u nadmetanju s onima drugih religija.

Žurim da dodam da neki kršćani u osnovi čine istu grešku kada kleveću druge religije (pa čak i druge oblike kršćanstva). Kao kršćani ne trebamo zaboraviti da naša vjera nije puka religija koju treba tvrditi i braniti. Umjesto toga, kršćanstvo je u svojoj srži živi odnos sa trojedinim Bogom: Ocem, Sinom i Svetim Duhom. Naš poziv kao kršćana nije da nametnemo drugi sistem vjerovanja u svijetu, već da se uključimo u Božje tekuće djelo pomirenja kao Njegovi ambasadori (2. Corinthians 5,18-21) - objavljivanjem dobre vijesti (evanđelja) da je ljudima oprošteno, otkupljeno i voljeno od Boga koji traži odnos povjerenja (vjere), nade i ljubavi sa svim ljudima.

Drago mi je da autentično kršćanstvo nije religija, već odnos.

Joseph Tkach

predsjednik
GRACE COMMUNION INTERNATIONAL

Religija Novog Ateizma