Ponizan kralj

Proučavanje Biblije treba kušati i uživati ​​kao u dobrom obroku. Možete li zamisliti koliko bi život bio dosadan kada bismo jeli samo da bismo ostali živi i gutali hranu samo zato što smo trebali dodati nešto hranjivo u svoje tijelo? Bilo bi ludo da nismo malo usporili da uživamo u kulinarskim delicijama. Pustite da se okus svakog pojedinog zalogaja otkrije i pustite da vam se mirisi dignu u nos. Već sam govorio o dragocjenim draguljima znanja i mudrosti koji se nalaze u čitavom tekstu Biblije. Na kraju, oni izražavaju suštinu i ljubav prema Bogu. Da bismo pronašli ovo drago kamenje, moramo naučiti da usporimo i lagano probavljamo stihove poput dobrog obroka. Svaku pojedinačnu riječ treba internalizirati i ponovo sažvakati kako bi nas dovela do onoga o čemu se radi. Prije nekoliko dana pročitao sam Pavlove stihove gdje je govorio o Bogu koji se ponižava i uzima oblik čovjeka (Filipljanima 2,6-8.). Koliko brzo možete čitati dalje od ovih redova, a da ih u potpunosti ne razumijete ili ne razumijete implikacije.

Vođena ljubavlju

Zaustavite se na trenutak i razmislite. Tvorac celog svemira, koji je stvorio sunce, mesec, zvezde, celokupni univerzum, oslobodio se svoje snage i lepote i postao ljudsko biće stvoreno od mesa i krvi. Međutim, nije postao odrastao čovjek, već bespomoćno dijete koje je u potpunosti ovisilo o roditeljima. Učinio je to iz ljubavi prema tebi i meni. Krist naš Gospodin, najveći od svih misionara, položio je ljepote neba da nam svjedoče o dobrim vijestima na zemlji, savršeno oblikujući plan spasenja i pokajanja svojim konačnim činom ljubavi. Sin kojeg je otac volio smatrao je nebesko bogatstvo beznačajnim i ponizio se kada je rođen kao dijete u malom gradu Betlehemu. Mislili biste da bi Bog odabrao palaču ili centar civilizacije za svoje rođenje, zar ne? U to vrijeme Betlehem nije bio ukrašen palačama, niti središtem civiliziranog svijeta. To je bilo politički i društveno vrlo beznačajno.

Ali proročanstvo od Miheja 5,1 kaže: “A ti, Betleheme Efrate, koji si mali među gradovima Judinim, od tebe će doći meni koji sam Gospodar Izraela, čiji je početak od početka i od vječnosti”.

Božje dijete nije rođeno u selu, nego čak ni u štali. Mnogi znanstvenici vjeruju da je ta štala vjerovatno bila mala stražnja soba usisana mirisom i zvukovima stoke stoke. Dakle, Bog nije imao naročito pompozan izgled kada se prvi put pojavio na zemlji. Zvukovi trube koji najavljuju kralja zamijenjeni su bleljenjem ovaca i vikanjem magaraca.

Ovaj skromni kralj odrastao je beznačajno i nikada nije uzimao slavu i slavu na sebe, već se uvijek odnosio na oca. Tek je u dvanaestom poglavlju Evanđelje po Ivanu rekao da je došlo vreme da se klanjaju i on je jahao na magarcu u Jerusalimu. Isus je prepoznat kao on: kralj kraljeva. Palmove grane raširene su prije njegovog puta i ispunjenje proročanstva. Bit će to Hosanna! pjeva i ne jaše na bijelom konju protočnom grivom, već na magarcu koji još nije u potpunosti odrastao. Vozi se gradom nogama u prljavštini na mladoj magarici.

U Filipljanima 2,8 govori o svom poslednjem činu poniženja:
"Ponizio se i pokorio se smrti, da smrt na krstu". Pobijedio je grijeh, a ne Rimsko carstvo. Isus nije ispunio očekivanja koja su Izraelci imali od Mesije. Nije došao da porazi Rimsko Carstvo, kako su se mnogi nadali, niti je došao uspostaviti zemaljsko kraljevstvo i uzvisiti svoj narod. Rođen je kao beba u neupadljivom gradu i živio je sa bolesnima i grešnicima. Izbjegavao je da bude u centru pažnje. Vozio je magarca u Jerusalimu. Iako mu je nebo presto a zemlja njegova stolica, on nije ustao, jer je njegova jedina motivacija bila ljubav prema tebi i meni.

Uspostavio je kraljevstvo za kojim je žudio od stvaranja svijeta. On nije pobijedio rimsku vlast ili bilo koje druge svjetovne sile, već grijeh koji je čovječanstvo tako dugo držao u zatočeništvu. On vlada nad srcima vjernika. Bog je sve ovo učinio i istovremeno nas je svima naučio važnu lekciju o nesebičnoj ljubavi otkrivajući nam svoju pravu prirodu. Nakon što se Isus ponizio, Bog ga je „uzvisio i dao mu ime koje je iznad svih imena“ (Filipljanima 2,9).

Već se radujemo njegovom povratku koji se, međutim, neće odvijati u neupadljivom malom selu, već će biti vidljiv čitavom čovječanstvu u čast, moć i slava. Ovaj put će jahati bijelog konja i preuzeti njegovu pravu vladavinu nad ljudima i svim kreacijama.

autor Tim Maguire


pdfPonizan kralj