Božja milost - previše dobra da bi bila istinita?

255 Božja milost previše lijepa da bi bila istinitaZvuči predobro da bi bilo istinito - tako počinje poznata izreka, a znate da je to malo vjerovatno. Međutim, kada je riječ o Božijoj milosti, to je zaista istina. Ipak, neki ljudi insistiraju da milost ne može biti takva i okreću se zakonu kako bi izbjegli ono što vide kao dozvolu za grijeh. Njihovi iskreni, ali pogrešni napori su oblik legalizma koji oduzima ljudima preobražavajuću moć milosti koja izvire iz ljubavi Božje i koja se ulijeva u naša srca kroz Duha Svetoga (Rimljanima 5,5).

Radosna vijest o milosti Božjoj u Kristu Isusu, milost Božja personificirana, došla je na svijet i propovijedala evanđelje (Luka 20,1), ovo je radosna vijest o milosti Božijoj prema grešnicima (ovo se odnosi na sve od nas). Međutim, tadašnjim vjerskim vođama se nije sviđalo njegovo propovijedanje jer je stavljalo sve grešnike na isti nivo, ali su sebe smatrali pravednijima od drugih. Za njih, Isusovo propovijedanje o milosti uopće nije bila dobra vijest. Jednom prilikom Isus je odgovorio na njihov protest: Snažni nemaju potrebu za lekarom, ali bolesnima treba. Ali idite i naučite šta to znači: „Uživam u milosti, a ne u žrtvi.“ Došao sam pozvati grešnike, a ne pravednike (Matej 9,12-13.).

Danas se radujemo evanđelju – dobroj vijesti o milosti Božjoj u Kristu – ali u Isusovo vrijeme to je bio veliki kamen spoticanja samopravednim vjerskim službenicima. Ista vijest smeta i onima koji vjeruju da se uvijek moraju više truditi i bolje ponašati kako bi zaslužili Božju naklonost. Postavljaju nam retoričko pitanje: Kako bismo inače mogli motivirati ljude da rade više, žive ispravno i modeliraju se po duhovnim vođama ako tvrdite da su već pod milošću? Oni ne mogu zamisliti nikakav drugi način da motivišu ljude osim potvrđivanjem pravnog ili ugovornog odnosa s Bogom. Molim vas nemojte me pogrešno shvatiti! Dobro je naporno raditi na Božjem poslu. Isus je učinio upravo to – njegov rad je donio savršenstvo. Zapamtite, Isus, Savršeni, otkrio nam je Oca. Ovo otkrivenje sadrži apsolutno dobru vijest da Božji sistem kompenzacije radi bolje od našeg. On je nepogrešivi izvor milosti, ljubavi, dobrote i praštanja.Mi ne plaćamo poreze da bismo zaslužili Božju milost ili da bismo finansirali Božju vladu. Bog djeluje u najbolje opremljenom sistemu spašavanja, čiji je zadatak da oslobodi čovječanstvo iz jame u koju je upalo. Možda se sjećate priče o putniku koji je upao u jamu i uzalud pokušao da izađe. Ljudi su prolazili pored jame i vidjeli ga kako se muči. Osjetljiva osoba mu je doviknula: Zdravo, ti dolje. Zaista ih osjećam. Racionalna osoba je prokomentarisala: Da, logično je da je neko ovde morao da padne u jamu. Dizajner interijera je pitao: Mogu li vam dati prijedloge kako urediti svoju jamu? Osoba sa predrasudama je rekla: Evo opet vidite: Samo loši ljudi padaju u jame. Znatiželjnik je upitao: Čovječe, kako si to uspio? Legalista je rekao: Znate šta, ja mislim da zaslužujete da završite u jami. Poreznik je pitao: Reci mi, da li ti zapravo plaćaš porez za jamu? Zen budista je preporučio: Polako, opusti se i jednostavno ne razmišljaj više o jami. Optimista je rekao: Hajde, držite glavu gore! Ovo je moglo biti mnogo gore.Pesimista je rekao: Kako strašno, ali budite spremni! Stvari će biti gore.Kada je Isus vidio čovjeka (čovječanstvo) u jami, skočio je i pomogao mu da izađe. Upravo to je milost!

Ima ljudi koji ne razumiju Božju logiku milosti. Vjeruju da će ih njihov naporan rad izvući iz jame i smatraju da je nepravedno da drugi izađu iz jame a da nisu uložili sličan napor. Karakteristika Božje milosti je da je Bog velikodušno daje svima bez razlike. Nekima je potrebno više oproštaja nego drugima, ali Bog se prema svima odnosi jednako, bez obzira na njihove okolnosti. Bog ne govori samo o ljubavi i saosećanju; On je jasno rekao kada je poslao Isusa u jamu da nam svima pomogne. Pristalice legalizma imaju tendenciju da pogrešno protumače Božju milost kao dozvolu za vođenje slobodnog, spontanog i nestrukturiranog načina života (antinomijanizam). Ali to ne funkcioniše tako, kao što je Pavle napisao u svom pismu Titu: Jer se isceljujuća milost Božja javila svim ljudima i disciplinuje nas da se odreknemo bezbožnih puteva i ovozemaljskih želja i da budemo razboriti, pravedni i pobožni na ovom svetu ( Titus 2,11-12.).

Da budem jasan: kada Bog spasi ljude, On ih više ne ostavlja u jami. On ih ne napušta da bi živio u nezrelosti, grijehu i stidu. Isus nas spašava da bismo mogli izaći iz jame snagom Duha Svetoga i započeti novi život ispunjen Isusovom pravednošću, mirom i radošću (Rimljanima 14,17).

Parabola o radnicima u vinogradu Isus je govorio o Božjoj bezuvjetnoj milosti u svojoj prispodobi o radnicima u vinogradu (Matej 20,1:16). Bez obzira koliko dugo je svaka osoba radila, svi radnici su primali punu dnevnicu. Naravno (to je ljudska priroda) oni koji su radili najduže bili su uznemireni jer su vjerovali da oni koji su radili manje ne zaslužuju toliko. Snažno sumnjam da su i oni koji su radili manje mislili da su dobili više nego što su zaslužili (na ovo ću se vratiti kasnije). U stvari, milost sama po sebi ne izgleda pošteno, ali pošto Bog (koji se ogleda u ličnosti gospodara kuće u paraboli) donosi presudu u našu korist, Bogu mogu biti samo od srca zahvalan! Nisam pretpostavljao da mogu nekako zaslužiti Božju milost radeći po ceo dan u vinogradu. Milost se može samo sa zahvalnošću i ponizno prihvatiti kao nezasluženi dar – takav kakav jeste. Sviđa mi se kako Isus suprotstavlja radnike u svojoj paraboli. Možda se neki od nas poistovjećuju s onima koji su dugo i vrijedno radili i vjerovali da zaslužuju više nego što su dobili. Većina će se, siguran sam, poistovjetiti sa onima koji su svojim radom dobili daleko više nego što zaslužuju. Samo sa stavom zahvalnosti možemo cijeniti i razumjeti Božju milost, posebno zato što nam je očajnički potrebna. Isusova parabola nas uči da Bog spašava one koji to ne zaslužuju (a vi to zaista ne možete zaslužiti). Parabola pokazuje kako se religiozni legalisti žale da je milost nepravedna (previše dobra da bi bila istinita); oni se raspravljaju, kako Bog može nagraditi nekoga ko nije radio toliko teško kao oni?

Vođeni krivicom ili zahvalnošću?

Isusovo učenje otklanja krivicu koja se koristi kao primarno oruđe legalista kako bi ljude učinili podložnim volji Božjoj (ili, češće, svojoj volji!). Osjećaj krivice je suprotnost osjećaju zahvalnosti za milost koju nam Bog daje u svojoj ljubavi. Fokus krivice je na našem egu i njegovim gresima, dok je zahvalnost (suština obožavanja) fokusirana na Boga i njegovu dobrotu. Iz vlastitog iskustva mogu reći da, dok me krivica (a strah je dio nje) motivira, mene mnogo više motivira zahvalnost zbog Božje ljubavi, dobrote i milosti. Za razliku od legalističke poslušnosti zbog krivice, zahvalnost je u osnovi odnos -orijentisan (od srca do srca) – Pavle ovde govori o poslušnosti veri (Rimljanima 16,26). Ovo je jedina vrsta poslušnosti koju Pavle odobrava jer samo ova vrsta slavi Boga. Odnosna poslušnost u obliku jevanđelja naš je zahvalan odgovor na Božju milost. Zahvalnost je vodila Pavla naprijed u njegovoj službi. Također nas danas motivira da učestvujemo u Isusovom djelu kroz Duha Svetoga i kroz njegovu zajednicu. Božjom milošću ova služba vodi ka preusmjeravanju života.U Kristu i uz pomoć Duha Svetoga mi smo sada i zauvijek ljubljena djeca našeg Oca koji je na nebesima. Sve što Bog želi od nas je da rastemo u njegovoj milosti i tako ga sve više upoznajemo (2. Peter 3,18). Ovaj rast u milosti i znanju nastavit će se sada i zauvijek na novom nebu i novoj zemlji. Bog zaslužuje svu slavu!

- Joseph Tkach