Jevanđelje - brendirani članak?

223 je evanđelje kao brend članak U jednom od svojih ranih filmova, John Wayne kaže drugom kauboju: „Ne volim raditi sa peglom za žigosanje – boli kad stojiš na pogrešnom mjestu!“ Njegova primedba mi je bila prilično smiješna, ali me je također natjerala da razmislite o tome kako crkve mogu oštetiti evanđelje neprikladnom upotrebom marketinških tehnika kao što je teško oglašavanje brendiranih proizvoda. U našoj prošlosti, naš osnivač je tražio jaku prodajnu tačku i učinio nas „jednom istinskom crkvom“. Ova praksa je ugrozila biblijsku istinu jer je jevanđelje redefinirano kako bi promoviralo ime brenda.

Uključen u Isusovo djelo širenja svoga evanđelja

Naš poziv kao kršćana nije da plasiramo brendirani proizvod, već da učestvujemo u Isusovom djelu uz pomoć Duha Svetoga i da širimo Njegovo evanđelje svijetu kroz crkvu. Isusovo evanđelje govori o nekoliko stvari: kako su oproštenje i pomirenje postignuti kroz Isusovu žrtvu pomirenja; kako nas Duh Sveti obnavlja (i šta znači živjeti novim životom); prirodu našeg poziva kao Isusovih sljedbenika, pridruživanja njegovoj misiji širom svijeta; i sigurnu nadu da zauvijek pripadamo zajedništvu koje Isus ima s Ocem i Svetim Duhom.

Postoje područja primjene, iako ograničena, u kojima je marketing (uključujući brendiranje) koristan za provođenje evanđelske službe na koju nas je Isus pozvao. Na primjer, možemo koristiti logotipe, web stranice, društvene mreže, biltene, biltene, ikone, biltene i druge komunikacijske alate koji nam pomažu da širimo Isusovu poruku i potaknemo vjeru u ljude. U svakom slučaju, takva sredstva treba da budu svrsishodna i da nas ne sprečavaju da budemo lak i sol u našim građanskim zajednicama. Kao takav, ne protivim se pravilnoj primeni marketinga, ali bih takođe želeo da upozorim i povežem to sa izgledima.

Žalba za oprezom

Prema definiciji Džordža Barne, marketing je „zbirni pojam koji uključuje sve aktivnosti koje vode ka tome da se dve strane dogovore da razmene robu adekvatne vrednosti” (u Vodiču za crkveni marketing korak po korak) u crkveni marketing). Barna proširuje pojam marketinga dodavanjem aktivnosti kao što su oglašavanje, odnosi s javnošću, strateško planiranje, ankete kupaca, kanali distribucije, prikupljanje sredstava, određivanje cijena, vizioniranje i usluga korisnicima kao elemente marketinga. Tada Barna zaključuje: "Kada se ovi elementi spoje u transakciji koja dovodi do toga da uključene strane razmjenjuju robu odgovarajuće vrijednosti, marketinški krug se zatvara". Zadržimo na umu ideju o razmjeni za robu adekvatne vrijednosti.

Prije samo nekoliko godina, kada su neki od naših pastora proučavali poznatu knjigu vođe mega-crkve južne Kalifornije. Osnovna poruka knjige bila je da možete ljudima i njihovim zajednicama ponuditi nešto što će s oduševljenjem prihvatiti ako svoju crkvu plasirate na specifičan način. Neki od naših pastora su probali preporučene marketinške tehnike i bili su razočarani što njihovo članstvo nije raslo.

Ali trebamo li plasirati jevanđelje (i naše crkve) na način na koji Walmart i Sears plasiraju svoje proizvode – ili čak usvojiti marketinške metode koje određene crkve koriste za generiranje brojčanog rasta? Mislim da se slažemo da ne trebamo prodavati jevanđelje kao potrošačku stvar navodno velike vrijednosti. To svakako nije ono što je Isus imao na umu kada nas je zadužio da propovijedamo evanđelje svijetu i da učinimo učenike od ljudi iz svih sfera života.

Kao što je pisao apostol Pavle, jevanđelje se često prikazuje kao reakcionarno ili zaglupljujuće od strane izrazito sekularnih ljudi (1. Corinthians 1,18-23) i zasigurno se ne smatra atraktivnim, veoma poželjnim potrošačkim artiklom. Kao Isusovi sljedbenici, mi nismo tjelesni nego duhovno (Rimljanima 8,4-5). Mi svakako nismo savršeni u ovome, ali kroz Duha Svetoga smo usklađeni s Božjom voljom (i posljedično Njegovim djelom). Shvaćen na ovaj način, nije iznenađujuće što je Pavle odbacio određene „ljudske“ (svetovne) tehnike za širenje evanđelja:

Budući da nam je Bog milostivo povjerio ovaj zadatak, ne gubimo duh. Odbacujemo sve beskrupulozne metode propovijedanja. Ne pokušavamo nikoga nadmudriti, i ne krivotvorimo Božju Riječ, već govorimo istinu pred Bogom. Ovo znaju svi koji imaju iskrena srca (2. Corinthians 4,1-2; Novi zivot). Pavle je odbacio upotrebu metoda koje donose kratkoročne koristi, ali su na štetu evanđelja. Jedina vrsta uspjeha koju je želio u životu i službi treba da dolazi iz zajedništva s Kristom i evanđeljem.

Neke crkvene tvrdnje koje promovišu jevanđelje kao recept za uspjeh zvuče ovako: „Dođite u našu crkvu i vaši problemi će biti riješeni. Doći ćete do zdravlja i prosperiteta. Bićete bogato blagoslovljeni." Obećani blagoslovi obično imaju veze sa moći, uspjehom i ispunjenjem želja. Efekat šećera i štapića počinje kada se zainteresovani upoznaju sa neophodnim zahtevima – stvarima poput visokog nivoa vere, učešća u maloj grupi, plaćanja desetine, aktivnog učešća u crkvenoj službi ili poštovanja određenog vremena za molitvu i proučavanje Biblije. Iako su oni korisni za rast u Isusovom učeništvu, nijedan od njih ne može potaknuti Boga da milosrdno ispuni naše želje u zamjenu za stvari za koje tvrdi da očekuje od nas.

Nepošteno oglašavanje i lažni marketing

Namamiti ljude da kažu da mogu doći Bogu da im ispuni želje je nepravedno oglašavanje i obmanjujući marketing. To nije ništa drugo do paganstvo u modernom obliku. Krist nije umro da ispuni naše sebične potrošačke želje. Nije došao da nam garantuje zdravlje i prosperitet. Umjesto toga, došao je da nas uvede u milosrdni odnos sa Ocem, Sinom i Svetim Duhom i da nam da mir, radost i nadu koji su plodovi tog odnosa. Ovo nas osnažuje Božjom dragocjenom ljubavlju koja preobražava da volimo i pomažemo drugim ljudima. Ova vrsta ljubavi može biti nametljiva ili uvredljiva za neke (a možda i mnoge), ali ih uvijek upućuje na izvor te spasonosne, pomirujuće i transformirajuće ljubavi.

Da li treba da plasiramo jevanđelje kao predmet razmene adekvatne vrednosti između dve međusobno dogovorene strane? Svakako ne! Evanđelje je dar za sve po milosti Božjoj. I sve što možemo da uradimo je da prihvatimo dar praznih, slomljenih ruku - punih zahvalnog prihvatanja blagoslova koji pripadaju Bogu. Zajednica milosti i ljubavi izražava se kroz život zahvalnog štovanja - odgovor osnažen Svetim Duhom, koji nam je otvorio oči i prihvatio našu ponosnu i pobunjeničku borbu za nezavisnost da bismo živjeli za Božju slavu.

Divna razmena

Imajući u vidu ove misli, želeo bih da istaknem da je u našim životima sa Hristom i kroz Svetog Duha, razmenu posebne vrste, došlo do zaista divne razmene. Pročitajte što je Pavao napisao:

Ja sam razapet sa Hristom. Živim, ali ne ja, nego Hristos živi u meni. Jer ono što sada živim u tijelu, živim vjerom u Sina Božjega, koji me je ljubio i predao sebe za mene (Galatima 2,19b-20).

Dajemo naš grešni život Isusu i On nam daje svoj život pravednosti. Kada se odreknemo svojih života, nalazimo da njegov život radi u nama. Kada svoj život stavimo pod Hristovu vlast, nalazimo istinsku svrhu naših života, više ne da živimo naše težnje, već da povećamo slavu Boga, našeg Stvoritelja i Otkupitelja. Ova razmena nije marketinška metoda - ona se dešava po milosti. Mi primamo punu zajednicu sa Bogom, Ocem, Sinom i Svetim Duhom, i Bog nas prima svesrdno. Primamo pravedan karakter Hrista i on uklanja sve naše grehe i daje nam potpuno oproštenje. Ovo svakako nije razmjena dobara adekvatne vrijednosti!

Svaki vjernik u Kristu, muškarac ili žena, je novo stvorenje - dijete Božje. Sveti Duh nam daje novi život - Božji život u nama. Kao novo stvorenje, Sveti Duh nas mijenja da postajemo sve više uključeni u Kristovu savršenu ljubav prema Bogu i čovjeku. Kada je naš život u Hristu, onda imamo ulogu u njegovom životu, iu radosti iu milosrdnoj ljubavi. Mi smo partneri u njegovim patnjama, njegovoj smrti, njegovoj pravednosti, kao i njegovom uskrsnuću, njegovom uskrsnuću, i na kraju njegovom slavljenju. Kao Božja deca, mi smo ko-naslednici sa Hristom, apsorbovani u njegov savršen odnos sa svojim Ocem. U tom smislu, blagoslovljeni smo svime što je Krist učinio za nas da postanemo Božja voljena djeca, sjedinjeni s njim - u slavu zauvijek!