Kraljevstvo Božje (dio 1)

502 bogati bog 1Kraljevstvo Božje je u svakom trenutku bilo u središtu velikog dela hrišćanskog učenja, i to s pravom. Ovo je posebno tačno u 20-u. Stoljeće je nastao spor. Konsenzus je teško postići zbog širine i složenosti biblijskog materijala i mnogih teoloških tema koje se s njom preklapaju. Postoje i velike razlike u duhovnom stavu koji vodi učenike i pastore i vodi ih do najrazličitijih zaključaka.

U ovoj 6 seriji, osvrnuću se na centralna pitanja o Božjem kraljevstvu kako bi ojačali našu vjeru. Čineći to, oslanjaću se na znanje i perspektivu drugih koji dijele istu istorijski dokazanu, konvencionalnu kršćansku vjeru koju ispovijedamo u Grace Communion Internationalu, vjeri baziranoj na Svetom pismu i osmišljenoj s naglaskom na Isusa Krista je. On je onaj koji nas vodi u našem obožavanju Trojedinog Boga, Oca, Sina i Svetog Duha. Ova inkarnacija i Trojstvo usredsređeno na veru, sa svom pouzdanošću, neće moći direktno da odgovore na bilo koje pitanje koje bi moglo biti na putu Božjeg carstva. Ali to će pružiti solidnu osnovu i pouzdani vodič koji će nam omogućiti biblijski verno razumevanje.

U proteklim 100 godinama, među ključnim biblijskim verovanjima se sve više slaže oko centralnih verovanja, koje ujedinjuju isto osnovno teološko razmišljanje koje je naše. Radi se o istinitosti i pouzdanosti biblijske objave, održivom pristupu biblijskom tumačenju i temeljima kršćanskog razumijevanja (doktrine) o takvim pitanjima kao što je božanstvo Krista, Božje Trojstvo, centralno mjesto Božjeg djela milosti, kao u Hrist je ispunjen zahvaljujući Svetom Duhu, i Božije otkupiteljsko djelo u kontekstu historije, tako da je upotpunjeno svojom Bogom danom svrhom, konačnom svrhom.

Ako bismo mogli plodonosno koristiti učenja mnogih učenjaka, čini se da su dva savjetnika posebno korisna u dodavanju bezbrojnih biblijskih svjedočanstava o kraljevstvu Božjem u (koherentnu) koherentnu cjelinu: George Ladd, koji piše iz perspektive proučavanja Biblije, i Thomas F Torrance, koji sa svojim prilozima predstavlja teološki pogled. Naravno, ova dva naučnika su naučili od mnogih drugih i pozivaju ih na njihovo razmišljanje. Uočili su opsežan biblijski i teološki istraživački materijal.

Čineći to, stavili su naglasak na one spise koji odgovaraju osnovnim, biblijskim i teološkim premisama koje su već spomenute gore i koje odražavaju najviše zaključne, razumljive i sveobuhvatne argumente o Kraljevstvu Božjem. Sa moje strane, bavit ću se ključnim aspektima njihovih ishoda koji će nam pomoći u rastu i razumijevanju naše vjere.

Centralno značenje Isusa Hrista

Ladd i Torrance su oboje jasno istakli da biblijsko otkriće nedvosmisleno identificira Božje kraljevstvo s osobom i spasilačkom aktivnošću Isusa Krista. On sam ga utjelovljuje i dovodi do toga. Zašto? Zato što je on kralj stvaranja. U svom duhovnom radu kao posrednik između Boga i stvaranja, njegovo kraljevstvo se kombinuje sa svećeničkim i proročkim elementima. Kraljevstvo Božje zaista postoji sa Isusom Hristom i kroz njega; jer on vlada gde god da je. Kraljevstvo Božje je njegovo kraljevstvo. Isus nam kaže: "I dat ću vam kraljevstvo, kao što mi je dao otac moj, da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojem, i sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Izraelovih" (Lk 22,29-). 30).

U drugo vreme Isus izjavljuje da mu kraljevstvo Božje pripada. On govori: "Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta" (Joh 18,36). Prema tome, kraljevstvo Božje nije odvojeno od razumijevanja o tome ko je Isus i o čemu se radi u Njegovom spasenju. Svako tumačenje Svetog pisma ili bilo koji teološki sinopsis egzegetskog materijala, koji ne tumači kraljevstvo Božje na osnovu osobe i dela Isusa Hrista, tako se udaljava od središta hrišćanske doktrine. To će neminovno dovesti do različitih zaključaka od onog koji funkcioniše iz ovog centra hrišćanske vere.

Kako možemo početi da shvatamo, počevši od tog središta života, šta se dešava sa kraljevstvom Božjim? Prije svega, treba reći da je sam Isus taj koji proglašava dolazak Božjeg kraljevstva i čini tu činjenicu sveobuhvatnom temom njegovog učenja (Mk 1,15). Sa Isusom se uspostavlja istinsko postojanje kraljevstva; on ne samo da dostavlja relevantnu poruku. Kraljevstvo Božje je doživljajna stvarnost gdje god je Isus; jer je on kralj. Kraljevstvo Božje zaista postoji u živom prisustvu i djelovanju kralja Isusa.

Polazeći od ove polazne tačke, sve što Isus kaže i zaista prenosi karakter njegovog kraljevstva. Kraljevstvo koje nam želi dati je identično po svom karakteru s njegovim. On nas nosi određenu vrstu imperije u carstvo koje utjelovljuje vlastiti karakter i sudbinu. Naše predstave o kraljevstvu Božjem moraju stoga biti u skladu s onim što je Isus. Morate to odražavati u svim njegovim aspektima. Trebalo bi ih nositi na načine koji nas upućuju i podsjećaju na Njega svim našim osjetilima, tako da razumijemo da je ovo Kraljevstvo Njegovo. Pripada njemu i svuda ima svoj potpis. Iz toga sledi da je kraljevstvo Božje prvenstveno o vladavini ili vladavini Hrista, a ne, kao što neki tumačenja sugerišu, nebeska područja ili prostorno ili geografsko mjesto. Gde god je Hristovo vladanje na delu prema njegovoj volji i sudbini, postoji carstvo Božje.

Prvo i najvažnije, njegovo kraljevstvo mora biti povezano sa svojom sudbinom kao Spasitelj i tako povezano sa njegovim spasenjem kroz njegovu inkarnaciju, promene, raspeće, uskrsnuće, uzašašće i drugi dolazak. To znači da se njegova vladavina kao kralja ne može shvatiti kao odvojena od njegovog rada kao razotkrivača i posrednika, kome je istovremeno bio prorok i svećenik. Sve ove tri starozavetne funkcije, kao što su otelotvorene u Mojsiju, Aronu i Davidu, jedinstveno su povezane i ostvarene u njemu.

Njegova vlast i njegova volja podložni su sudbini da preporuče njegovu kreaciju, njegov šešir i dobrotu, to jest, da ga uključi u njegovu odanost, zajedništvo i učešće, pomirujući nas s Bogom kroz njegovo raspeće. Na kraju, ako idemo pod njegov šešir, mi dijelimo njegovu vladavinu i uživamo u učešću u njegovom kraljevstvu. I njegova vladavina nosi obilježja Božje ljubavi, koju nam donosi u Kristu i na povjerenje Duha Svetoga koji djeluje u nama. U ljubavi prema Bogu i milosrđu, kako ona vidi sebe utjelovljenu u Isusu, ovo je naše sudjelovanje u njegovom kraljevstvu. Božje kraljevstvo se manifestuje u zajednici, kao narod, u crkvi u savezu s Bogom, po Isusu Kristu i tako među sobom u Duhu Gospodnjem.

Ali takva zajednička ljubav, kako je mi dijelimo u Hristu, proizlazi iz živog povjerenja (vjere) u otkupljujućeg, živog Boga i njegove vlasti, kao što se neprestano vrši kroz Krista. Tako je verovanje u Isusa Hrista neodvojivo od učešća u njegovom kraljevstvu. To je zato što Isus nije sam proglasio da će se njegovim dolaskom približiti, da će se približiti Božje kraljevstvo, već će biti pozvano na vjeru i pouzdanje. Tako smo čitali: "Nakon što je Ivan bio zarobljen, Isus je došao u Galileju i propovedao je evanđelje Božje, govoreći:" Došlo je vrijeme i došlo je kraljevstvo Božje. Pokajte se i vjerujte evanđelju! ”(Mk 1,14-15). Vera u kraljevstvo Božje neraskidivo je povezana s vjerom u Isusa Krista. Verovati u njega znači uspostaviti carstvo koje formira zajedništvo na njegovoj vladavini ili regentu.

Ljubiti Isusa i ljubiti Oca s njim je ljubav i povjerenje u sve manifestacije koje se manifestuju u njegovom kraljevstvu.

Kraljevska vladavina Isusa Hrista

Isus je kralj kraljeva nad čitavim univerzumom. Ni jedan ugao u čitavom kosmosu nije izostavljen iz njegove otkupljujuće moći. I tako on najavljuje da ima svu silu na nebu kao i na zemlji (Mt 28,18), tj. Nad svim stvorenjem. Sve je stvorio on i za njega, kako kaže apostol Pavle (pukovnik 1,16).

Neka se Božja obećanja Izraelu još jednom otkriju, onda je Isus Krist "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara" (Ps 136,1-3; 1.Tim 6,15; Offb.19,16). On ima moć vlasti koja ga zaslužuje; on je onaj po kome je sve stvoreno i prima sve na osnovu svoje moći i životne volje (Hebr 1,2-3, Kol 1,17).

Trebalo bi da bude jasno da ovaj Isus, Gospodar Univerzuma, ne poznaje jednakosti, nema suparnika, ni u stvaranju ni u neprocenjivom daru spasenja. Dok su bili saputnici, pretendenti i uzurpatori koji nisu imali ni moći ni volje da stvaraju i daju život, Isus je doveo sve neprijatelje koji su se opirali njegovoj vladavini na koljena i oborili ih. Kao posrednik svoga Oca koji je postao telo, Božji Sin, zahvaljujući Svetom Duhu, protivi se svemu što stoji na putu njegovom dobro stvorenom stvorenju i svemoćnoj sudbini za svako stvorenje. U onoj mjeri u kojoj se suprotstavlja svim onim silama koje prete ili uništavaju njegovu dobro učinjenu kreaciju i odstupaju od svojih divnih ciljeva, on svoju ljubav unosi u ovo stvaranje. Ako se nije borio sa onima koji žele da ih unište, on ne bi bio Gospod koji je morao da voli. Ovaj Isus, sa svojim Nebeskim Ocem i Svetim Duhom, nemilosrdno se protivi svakom zlu koje uništava, iskrivljuje i uništava životne i ljubavne veze sa njim i, zauzvrat, međusobno i sa stvaranjem. Da bi se ispunio njegov prvobitni, krajnji cilj, sve snage koje se odupiru njegovoj vladavini i pravu moraju ga podvrgnuti pokajanju ili biti poništene. Zlo nema budućnost u Božjem carstvu.

Tako Isus vidi sebe, kao što ga predstavljaju i svedoci Novog zaveta, kao iskupljenog pobednika, koji oslobađa svoje ljude od svakog zla i svih neprijatelja. On oslobađa zatvorenike (Lk 4,18, 2, Kor 2,14). On nas izvodi iz kraljevstva tame u njegovo kraljevstvo svjetlosti (Kol 1,13). On se "predao za naše grijehe [...] da nas spasi od sadašnjeg zlog svijeta prema volji Boga Oca našega" (Gal 1,4). Upravo u tom smislu, treba shvatiti da je Isus "savladao svet" (John 16,33). I time čini "sve novo!" (Offb 21,5; Mt 19,28). Kosmički obim njegove vladavine i potčinjavanje svakog zla pod njegovom upravom svjedoče izvan naše imaginacije čudo njegovog gracioznog kraljevskog vladanja.

- Gary Deddo


pdfKraljevstvo Božje (dio 1)