Kraljevstvo Božje <abbr> (dio 1)

502 bogati bog 1 Kraljevstvo Božje je u svakom trenutku bilo u središtu velikog dela hrišćanskog učenja, i to s pravom. Ovo je posebno tačno u 20-u. Stoljeće je nastao spor. Konsenzus je teško postići zbog širine i složenosti biblijskog materijala i mnogih teoloških tema koje se s njom preklapaju. Postoje i velike razlike u duhovnom stavu koji vodi učenike i pastore i vodi ih do najrazličitijih zaključaka.

U ovoj 6 seriji, osvrnuću se na centralna pitanja o Božjem kraljevstvu kako bi ojačali našu vjeru. Čineći to, oslanjaću se na znanje i perspektivu drugih koji dijele istu istorijski dokazanu, konvencionalnu kršćansku vjeru koju ispovijedamo u Grace Communion Internationalu, vjeri baziranoj na Svetom pismu i osmišljenoj s naglaskom na Isusa Krista je. On je onaj koji nas vodi u našem obožavanju Trojedinog Boga, Oca, Sina i Svetog Duha. Ova inkarnacija i Trojstvo usredsređeno na veru, sa svom pouzdanošću, neće moći direktno da odgovore na bilo koje pitanje koje bi moglo biti na putu Božjeg carstva. Ali to će pružiti solidnu osnovu i pouzdani vodič koji će nam omogućiti biblijski verno razumevanje.

Tijekom posljednjih 100 godina sve je veći pristanak među istraživačima Biblije o ključnim pitanjima vjere koja dijele iste osnovne teološke osjećaje kao i mi. Riječ je o istinitosti i pouzdanosti biblijskog otkrivenja, održivom pristupu tumačenju Biblije i osnovama kršćanskog razumijevanja (Nauk) u vezi s pitanjima kao što su Kristovo božanstvo, Božje Trojstvo, središnje mjesto Božje milosti, kako ga u Kristu ispunjava Duh Sveti, i Božje otkupiteljsko djelo u kontekstu povijesti, tako da može biti sa Njegovim iz Božji cilj, krajnja svrha, biće ostvaren.

Ako bismo mogli korisno iskoristiti učenja mnogih učenjaka, dva vodiča izgledaju posebno korisna u objedinjavanju bezbrojnih biblijskih svjedočanstava o Kraljevstvu Božjem Dodajte (koherentnu) koherentnu cjelinu: George Ladd, koji piše iz perspektive biblijskog istraživanja, i Thomas F. Torrance, koji teologiju predstavlja svojim doprinosima. Naravno, ova dva učenjaka su naučila od mnogih drugih i upućuju na njih u svom razmišljanju. Pregledali ste opsežni biblijski i teološki istraživački materijal.

Čineći to, stavili su naglasak na one spise koji odgovaraju osnovnim, biblijskim i teološkim premisama koje su već spomenute gore i koje odražavaju najviše zaključne, razumljive i sveobuhvatne argumente o Kraljevstvu Božjem. Sa moje strane, bavit ću se ključnim aspektima njihovih ishoda koji će nam pomoći u rastu i razumijevanju naše vjere.

Centralno značenje Isusa Hrista

I Ladd i Torrance jasno su dali do znanja da biblijska objava nedvosmisleno identificira kraljevstvo Božje s osobom i spasenjem Isusa Krista. Sam ga utjelovljuje i donosi. Zašto? Jer je on kralj svega stvorenja. U svom duhovnom radu kao posrednika između Boga i stvaranja, njegovo se kraljevstvo kombinira sa svećeničkim i proročkim elementima. Kraljevstvo Božje uistinu postoji s Isusom Kristom i putem njega; jer vlada gdje god da je. Kraljevstvo Božje je njegovo kraljevstvo. Isus nam daje do znanja: "I želim da posjedujem kraljevstvo za vas, kao što je moj otac prisvojio za mene, da jedete i pijete za mojim stolom u mom kraljevstvu i sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Izraelova." (Luka 22,29, 30).

U drugom trenutku, Isus izjavljuje da Božje kraljevstvo pripada njemu. On govori: "Moje je kraljevstvo izvan ovog svijeta" (Ivan 18,36). Stoga se Božje kraljevstvo ne može shvatiti odvojeno od onoga tko je Isus i o čemu se radi u njegovom spasenjskom djelu. Svako tumačenje Svetoga pisma ili bilo koji teološki sinopsis eksegetičkog materijala koji ne tumači Božje kraljevstvo na osnovu ličnosti i dela Isusa Krista, na taj se način odmiče od središta kršćanskog učenja. Neizbježno će doći do drugačijih zaključaka od onih koji djeluju iz ovog središta kršćanstva.

Kako se iz tog središta života možemo naučiti shvatiti o čemu se zapravo radi Božje Kraljevstvo? Prije svega, treba napomenuti da je sam Isus navještio dolazak Božjeg Kraljevstva i tu činjenicu čini sveobuhvatnom temom svog učenja. (Marko 1,15). S Isusom počinje stvarno postojanje kraljevstva; on ne prenosi samo relevantnu poruku. Kraljevstvo Božje je stvarnost koju je moguće doživjeti gdje god je Isus; jer je on kralj. Kraljevstvo Božje zaista postoji u živom prisustvu i u djelima Kralja Isusa.

Polazeći od ove polazne tačke, sve što Isus kaže i zaista prenosi karakter njegovog kraljevstva. Kraljevstvo koje nam želi dati je identično po svom karakteru s njegovim. On nas nosi određenu vrstu imperije u carstvo koje utjelovljuje vlastiti karakter i sudbinu. Naše predstave o kraljevstvu Božjem moraju stoga biti u skladu s onim što je Isus. Morate to odražavati u svim njegovim aspektima. Trebalo bi ih nositi na načine koji nas upućuju i podsjećaju na Njega svim našim osjetilima, tako da razumijemo da je ovo Kraljevstvo Njegovo. Pripada njemu i svuda ima svoj potpis. Iz toga sledi da je kraljevstvo Božje prvenstveno o vladavini ili vladavini Hrista, a ne, kao što neki tumačenja sugerišu, nebeska područja ili prostorno ili geografsko mjesto. Gde god je Hristovo vladanje na delu prema njegovoj volji i sudbini, postoji carstvo Božje.

Prvo i najvažnije, njegovo kraljevstvo mora biti povezano sa svojom sudbinom kao Spasitelj i tako povezano sa njegovim spasenjem kroz njegovu inkarnaciju, promene, raspeće, uskrsnuće, uzašašće i drugi dolazak. To znači da se njegova vladavina kao kralja ne može shvatiti kao odvojena od njegovog rada kao razotkrivača i posrednika, kome je istovremeno bio prorok i svećenik. Sve ove tri starozavetne funkcije, kao što su otelotvorene u Mojsiju, Aronu i Davidu, jedinstveno su povezane i ostvarene u njemu.

Njegova vlast i njegova volja podložni su sudbini da preporuče njegovu kreaciju, njegov šešir i dobrotu, to jest, da ga uključi u njegovu odanost, zajedništvo i učešće, pomirujući nas s Bogom kroz njegovo raspeće. Na kraju, ako idemo pod njegov šešir, mi dijelimo njegovu vladavinu i uživamo u učešću u njegovom kraljevstvu. I njegova vladavina nosi obilježja Božje ljubavi, koju nam donosi u Kristu i na povjerenje Duha Svetoga koji djeluje u nama. U ljubavi prema Bogu i milosrđu, kako ona vidi sebe utjelovljenu u Isusu, ovo je naše sudjelovanje u njegovom kraljevstvu. Božje kraljevstvo se manifestuje u zajednici, kao narod, u crkvi u savezu s Bogom, po Isusu Kristu i tako među sobom u Duhu Gospodnjem.

Ali takva ljubav koju doživljavamo u zajednici kakvu dijelimo u Kristu dolazi iz živog povjerenja (Vjera) u otkupljenju, živoga Boga i njegove suverenosti, kao što to uvijek vrši Krist. Dakle, vjerovanje u Isusa Krista neodvojivo je od integriranja u njegovo kraljevstvo. To je zato što Isus nije sam objavio da će se Božji dolazak približiti kad je došao, već je pozvao i na vjeru i na pouzdanje. Ovako čitamo: «Nakon što je Ivan bio zatvoren, Isus je došao u Galileju i propovijedao evanđelje Božje i rekao:« Vrijeme se ispunilo i došlo je kraljevstvo Božje. Pokajte se i vjerujte u evanđelje! » (Marko 1,14-15). Vjera u Božje kraljevstvo neraskidivo je povezana s vjerom u Isusa Krista. Pouzdati se u njega znači oslanjati se na njegovu vladavinu ili vladanje, njegovo carstvo koje gradi zajednicu.

Ljubiti Isusa i ljubiti Oca s njim je ljubav i povjerenje u sve manifestacije koje se manifestuju u njegovom kraljevstvu.

Kraljevska vladavina Isusa Hrista

Isus je kralj svih kraljeva koji vladaju čitavim svemirom. Nijednog ugla u čitavom kosmosu nije pošteđena njegove snage za otkup. I tako najavljuje da mu je data sva snaga i na nebu i na zemlji (Matej 28,18), to jest nad svim stvorenjima. Sve je stvoreno i za njega, kako objašnjava apostol Pavao (Kološanima 1,16).

Ako su Božja obećanja Izraelu uskrsnuta, Isus Krist je "Kralj kraljeva i Gospodar Gospodnji" (Psalam 136,1: 3-1; 6,15. Timoteju 19,16; Otk.). Ima upravo onu snagu koja ga vrijedi; on je taj preko koga je sve stvoreno i koji sve prima svojom snagom i svojom životvornom voljom (Jevrejima 1,2: 3-1,17; Kološanima).

Trebalo bi da bude jasno da ovaj Isus, Gospodar Univerzuma, ne poznaje jednakosti, nema suparnika, ni u stvaranju ni u neprocenjivom daru spasenja. Dok su bili saputnici, pretendenti i uzurpatori koji nisu imali ni moći ni volje da stvaraju i daju život, Isus je doveo sve neprijatelje koji su se opirali njegovoj vladavini na koljena i oborili ih. Kao posrednik svoga Oca koji je postao telo, Božji Sin, zahvaljujući Svetom Duhu, protivi se svemu što stoji na putu njegovom dobro stvorenom stvorenju i svemoćnoj sudbini za svako stvorenje. U onoj mjeri u kojoj se suprotstavlja svim onim silama koje prete ili uništavaju njegovu dobro učinjenu kreaciju i odstupaju od svojih divnih ciljeva, on svoju ljubav unosi u ovo stvaranje. Ako se nije borio sa onima koji žele da ih unište, on ne bi bio Gospod koji je morao da voli. Ovaj Isus, sa svojim Nebeskim Ocem i Svetim Duhom, nemilosrdno se protivi svakom zlu koje uništava, iskrivljuje i uništava životne i ljubavne veze sa njim i, zauzvrat, međusobno i sa stvaranjem. Da bi se ispunio njegov prvobitni, krajnji cilj, sve snage koje se odupiru njegovoj vladavini i pravu moraju ga podvrgnuti pokajanju ili biti poništene. Zlo nema budućnost u Božjem carstvu.

Tako Isus sebe vidi, kako ga novozavjetni svjedoci prikazuju, i kao otkupiteljskog pobjednika koji svoj narod oslobađa od zla i svih neprijatelja. Oslobađa zatvorenike (Luka 4,18:2; 2,14. Korinćanima). On nas vodi iz carstva tame do svog područja svjetlosti (Kološanima 1,13). On je "dao sebe za naše grijehe [...] da nas spasi od ovog sadašnjeg, zlog svijeta po volji Božjoj, našem Ocu." (Galaćanima 1,4). U tom smislu treba shvatiti da je Isus "[...] nadvladao svijet" (Ivan 16,33). A uz to on pravi "sve novo!" (Otkrivenje 21,5: 19,28; Matej). Kosmički opseg njegove vladavine i potčinjenost svemu zlu pod njegovom vlašću, izvan naše mašte, svjedoče o čudu njegove graciozne kraljevske vladavine.

- Gary Deddo


pdf Kraljevstvo Božje (Dio 1)