Bolje od mrava

341 bolji od mravaJeste li ikada bili u ogromnoj gužvi u kojoj ste se osjećali sitno i beznačajno? Ili ste sjeli u avion i primijetili da su ljudi na podu mali poput buba? Ponekad pomislim da u Božjim očima izgledamo poput skakavaca koji poskakuju u prljavštini.

U Izaiji 40,22: 24 Bog kaže:
On je ustoličen nad krugom zemaljskim, a oni koji žive na njemu su kao skakavci; on raširi nebesa kao veo i raširi ih kao šator za stanovanje; on napušta knezove da budu ništa, i uništava sudije zemlje: jedva da su posađeni, jedva posejani, jedva da im se stabljike ukorijene u zemlji, nego puše na njih da uvenu, a uragan ih odnese kao pljeve. Znači li to da kao "obični skakavci" ne značimo puno Bogu? Možemo li uopće biti važni za tako moćno biće?

40. poglavlje Izaije pokazuje nam smiješnost poređenja ljudi sa velikim Bogom: „Ko je ovo stvorio? Onaj koji njihovu vojsku po broju izvodi, koji ih sve zove po imenu. Toliko je veliko njegovo bogatstvo i toliko je jak da se ne može poželjeti” (Isaija 40,26).

Isto poglavlje govori o Božjem pitanju o našoj vrijednosti. On vidi naše poteškoće i nikada ne odbija poslušati naš slučaj. Dubina njegovog razumevanja daleko prevazilazi našu. Zainteresirani su za slabe i umorne i daje im snagu i snagu.

Da je Bog sjedio na tronu visoko iznad zemlje, on nas zapravo može vidjeti samo kao insekte. Ali uvek je prisutan, tu sa nama, u nama i posvećuje nam veliku pažnju.

Čini se da smo mi ljudi stalno zaokupljeni općim pitanjem značenja. To je navelo neke da poveruju da smo ovde slučajno i da su naši životi besmisleni. „Onda slavimo!“ Ali mi smo zapravo vrijedni jer smo stvoreni na sliku Božju. On nas vidi kao ljudska bića, od kojih je svako bitan; svaka osoba ga poštuje na svoj način. U gomili od milion, svaki je jednako važan kao i sljedeći - svaki je dragocjen Stvoritelju naših duša.

Zašto smo onda naoko toliko zaokupljeni pokušajima da uskratimo značenje jedni drugima? Ponekad vrijeđamo, ponižavamo i vrijeđamo one koji nose sliku Stvoritelja. Zaboravljamo ili zanemarujemo činjenicu da Bog voli sve. Ili smo toliko arogantni da vjerujemo kako su neki postavljeni na ovu zemlju samo da bi se podvrgli određenim "nadređenima"? Čini se da čovječanstvo muči neznanje i bahatost, čak i zlostavljanje. Jedino pravo rješenje za ovaj glavni problem su naravno znanje i vjerovanje u onoga koji nam je dao život, a samim tim i smisao. Sada moramo vidjeti kako najbolje možemo riješiti te stvari.

Naš primjer tretiranja jednih drugih kao smislenih bića je Isus koji nikada nikoga nije tretirao kao smeće. Naša je odgovornost prema Isusu i jedni prema drugima da slijedimo njegov primjer - prepoznati Božju sliku u svakoj osobi koju sretnemo i prema njima postupati. Jesmo li važni za Boga? Kao nositelj njegove sličnosti, toliko smo mu bitni da je poslao svog jedinog sina da umre za nas. I to sve govori.

- Tammy Tkach


pdfBolje od mrava