Mine King Solomon je deo 22

395 rudnici koenig salomos dio 22"Oni me nisu izdavali, pa ja napuštam crkvu", žalio se Jason sa ogorčenošću u glasu koji nikada ranije nisam poznavao. "Toliko sam učinio za ovu crkvu - radio sam studije Biblije, posjećivao bolesne i zašto su na zemlji samo ... odredili?" Njegove propovedi će zaspati, njegovo biblijsko znanje je siromašno i neprijateljsko, on je još uvijek! ”Jasonova ogorčenost me iznenadila, ali nešto mnogo ozbiljnije otkriveno je na površini - njegov ponos.

Vrsta ponosa koju Bog mrzi (Spr 6,16-17) precjenjuje vlastitu osobu i potcenjuje druge. U Izrekama 3,34, kralj Solomon ističe da se Bog "ruga podsmjevačima". Bog se protivi onima čiji životni stil uzrokuje da se namjerno suzdrže od oslanjanja na Božju pomoć. Svi se moramo boriti s ponosom, koji je često toliko suptilan da ne primjećujemo kako to utječe na nas. "Ali," nastavlja Solomon, "on će dati milost poniznim." Imamo izbor. Možemo dozvoliti da naše misli i ponašanje budu vođeni ponosom ili poniznošću. Šta je poniznost i šta je ključ poniznosti? Gdje početi? Kako možemo izabrati poniznost i primiti od Boga sve što nam želi dati?

Višestruki poduzetnik i autor Steven K. Scott pripovijeda priču o bogatom poduzetniku vrijednom više milijuna dolara koji je zaposlio tisuće zaposlenih. Iako je imao sve što je novac mogao da kupi, bio je nesretan, ogorčen i brz. Njegovi zaposlenici, čak i njegova porodica, smatrali su ga nepodnošljivim. Njegova supruga nije mogla da izdrži svoj agresivan način i zamolila svog pastora da razgovara s njim. Pastor je slušao govor čoveka o njegovim postignućima i brzo shvatio da ponos vlada srcem i umom ovog čoveka. Tvrdio je da je izgradio svoj posao iz ničega. On bi naporno radio za svoj fakultet. Hvalio se da je sve sam uradio i da nikome ništa ne duguje. Tada ga je pastor upitao: "Ko je promenio vaše pelene? Ko vas je hranio kao bebu? Ko vas je naučio da čitate i pišete? Ko vam je dao poslove koji su vam omogućili da završite studije? Ko ti služi hranu u kantini? Ko čisti toalete u tvom društvu? ”Čovek je spustio glavu. Nekoliko trenutaka kasnije, priznao je sa suzama u očima: "Sada kada razmišljam o tome, shvatam da to nisam sve uradio sam." Bez ljubaznosti i podrške drugih, verovatno ne bih ništa postigao. Pastor ga je pitao: "Zar ne misliš da zaslužuju malo zahvalnosti?"

Čovekovo srce se promenilo, očigledno iz jednog dana u drugi. U mjesecima koji su uslijedili, pisao je zahvalnice svakome od svojih zaposlenika i svima onima koji su, koliko se sjećali, doprinijeli njegovu životu. Ne samo da je osećao duboki osećaj zahvalnosti, već je poštovao i poštovao sve oko sebe. Za godinu dana postao je druga osoba. Radost i mir zamijenili su srdžbu i nemir u njegovom srcu. Gledao je godine mlađe. Njegovi zaposlenici su ga voljeli jer ih je tretirao s poštovanjem i poštovanjem, što je, zahvaljujući istinskoj poniznosti, sada bilo evocirano.

Stvorenja Božje inicijative Ova priča nam pokazuje ključ poniznosti. Baš kao što je preduzetnik shvatio da bez pomoći drugih ne može ništa postići, moramo shvatiti da poniznost počinje sa uvidom da bez Boga ništa ne možemo učiniti. Nismo imali nikakvog uticaja na naš ulazak u postojanje i ne možemo se pohvaliti niti tvrditi da smo sami proizveli nešto dobro. Mi smo stvorenja zahvaljujući Božjoj inicijativi. Bili smo grešnici, ali Bog je preuzeo inicijativu i prišao nam sa svojom neopisivom ljubavlju (1 Joh 4,19). Ne možemo ništa bez njega. Sve što možemo da uradimo je da kažemo: "Hvala vam" i odmorite se u istini kao što je pozvan u Isusu Hristu - prihvaćeno, oprošteno i bezuslovno voljeno.

Drugi način za mjerenje veličine Pitajmo se, "Kako mogu biti ponizan"? Izreke 3,34 bile su skoro 1000 godine nakon što je Salomon napisao svoje mudre riječi, tako istinite i pravovremene da su ih apostoli Ivan i Petar koristili u svojim učenjima. U svom pismu, koje se često bavi pokornošću i služenjem, Pavle piše: "Svi se vi ... ponizno oblačite" (1 Petr 5,5, mesar 2000). Ovom metaforom, Petar koristi sliku sluge, koja veže posebnu pregaču i na taj način najavljuje svoju spremnost da služi. Petar je rekao: "Budite spremni da ponizno služite jedni drugima." Nema sumnje da je Petar razmišljao o Posljednjoj večeri kad je Isus oprao šal i oprao noge (Joh 13,4-17). Izraz "opasavanje" koji je koristio Jovan je isti kao i Peter. Isus je uzeo kecelju i učinio sebe slugom svih. Kleknuo je i oprao im noge. Time je uveo novi način života u kojem se mjeri mjera koliko služimo drugima. Ponos gleda na druge i kaže: "Služite me!" Poniznost se klanja drugima i govori: "Kako vam mogu služiti?" To je suprotno onome što se dešava u svijetu, gdje se od vas traži da manipulirate, ističete se i staviti se u bolje svetlo pred drugima. Mi obožavamo skromnog Boga koji kleči pred svojim stvorenjima da im služi. To je neverovatno!

"Učinite kao što sam ja učinio" Poniznost ne znači da mi mislimo da je inferiorna ili da imamo nisko mišljenje o našim talentima i karakteru. Sigurno se ne radi o predstavljanju sebe kao ništa i nikome. Jer to bi bio iskrivljeni ponos, koji teži da bude hvaljen zbog svoje poniznosti! Poniznost nema nikakve veze sa preuzimanjem odbrambenog stava, želeći da ima poslednju reč ili da sruši druge da bi pokazala svoju superiornost. Ponos nas napušta tako da se osećamo nezavisno od Boga, smatramo sebe važnijim i gubimo iz vida Njega. Poniznost uzrokuje da budemo podložni Bogu i da priznajemo da smo potpuno zavisni od Njega. To znači da ne gledamo na sebe, već se okrećemo Bogu, koji nas voli i vidi nas bolje nego što mi možemo.

Nakon što je oprao noge svojim učenicima, Isus je rekao: "Učinite kako sam ja učinio." Nije rekao da je jedini način da služi da se oprati noge, već im je dao primjer kako žive treba. Poniznost stalno i svesno traži načine da služe. Pomaže nam da prihvatimo realnost postojanja u svetu, zahvaljujući Božjoj milosti, njegovim posudama, njegovim nosiocima i predstavnicima. Majka Tereza je bila primjer "aktivne poniznosti". Rekla je da je videla Isusovo lice u licima svih onih kojima je pomagala. Mi ne možemo da budemo pozvani kao sledeća Majka Tereza, ali treba više da brinemo o potrebama naših bližnjih. Kad god smo u iskušenju da sebe shvatimo previše ozbiljno, vrijedi se prisjetiti riječi arhiepiskopa Heldera Camare: "Kada nastupam u javnosti i velika publika plješće i veseli me, onda se okrećem Kristu i Samo mu reci, Gospode, ovo je tvoj trijumfalni ulazak u Jerusalim! Ja sam samo mali magarac na kojem voziš.

Gordon Green


pdfMine King Solomon je deo 22