zvučni
Ostani u Hristu
Veliki pisac Mark Tven napisao je zanimljivu priču. Ispričao je da su se jednog dana, dok su kralj i kraljica jedne daleke zemlje donosili kući svog novorođenog malog princa iz kraljevske bolnice, njihova kočija sudarila sa kolicima siromašnog prosjaka. U skromnoj kočiji siromah je doveo svoju ženu i njihovu tek rođenu bebu iz babine kuće u svoj dom. U zbrci događaja, dva para su slučajno zamijenila bebe, pa je mali princ završio u prosjačkoj kući da bi ga odgajali on i njegova žena.
Kada je beba izrasla u dečaka, bila je primorana da izađe na ulicu i moli za hranu. Ne znajući, on je zapravo na svojim ulicama molio, jer su pripadale njegovom pravom ocu, kralju. Iz dana u dan odlazio je u dvorac i gledao kroz gvozdenu ogradu dečaka koji se tamo igrao i govorio sebi: "Da sam bar princ". Naravno da je bio princ! Ali on je bio svestan činjenica Dječak je živio životom siromaštva jer nije znao ko je zapravo, upravo zato što nije znao ko mu je otac.
Ali to se odnosi i na mnoge kršćane! Tako je lako ići kroz život ne znajući svoj identitet. Neki od nas nikada nisu odvojili vrijeme da shvate "kome pripadaju". Od dana kada smo duhovno rođeni, sada smo sinovi i kćeri Kralja nad kraljevima i Gospodara gospodara! Mi smo kraljevski naslednici. Kako tužno pomisliti da često živimo u samonametnutom duhovnom siromaštvu, lišeni bogatstva divne Božje milosti. Ovo bogatstvo postoji bez obzira da li svjesno uživamo u njemu ili ne. Mnogi vjernici su donekle "nevjernici" kada je u pitanju vjerovanje Bogu na riječ kada nam kaže ko smo mi u Isusu.
U trenutku kada smo poverovali, Bog nam je dao sve što nam je potrebno da živimo hrišćanski. Isus je obećao da će poslati "pomoćnika" svojim učenicima. „Sada kada dođe Utješitelj [Pomoćnik], koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca izlazi, on će svjedočiti o meni. I vi ste mi svjedoci, jer ste sa mnom od početka” (Jovan 15,26-27.).
Isus je svojim učenicima govorio o tajni preobraćenog duhovnog života: „Ja sam trs, vi ste grane. Ko god prebiva u meni i ja u njemu, donosi mnogo roda; jer osim mene ne možete činiti ništa” (Jovan 15,5). Naše prebivanje u Hristu, njegovo prebivanje u nama i dolazak Svetog Duha usko su povezani. Ne možemo istinski ostati u Kristu bez hodanja u Duhu. Ako nema hodanja, nema ni boravka. Ostati znači da je nešto uvijek tu. Naš kršćanski život započeo je jednom zauvijek posvećenjem naših života Kristu. Živimo ovu obavezu iz dana u dan.
Reč "pomagač" (grčki Parakletos) znači "ostaviti sa strane da pomogne". Odnosi se na nekoga ko priskoči u pomoć na sudu. I Isus i Duh Sveti poučavaju istinu, ostaju u učenicima i svjedoče. Pomagač nije samo suštinski sličan Isusu, on se takođe ponaša kao Isus. Duh Sveti je stalna prisutnost Isusa u nama vjernicima.
Parakletos je direktna veza između Isusa i njegovih učenika u svakoj generaciji. Utješitelj, ohrabrivač ili pomagač prebiva ili prebiva u svim vjernicima. On nas vodi u istinu Božjeg svijeta. Isus je rekao: „Ali kada dođe taj Duh istine, on će vas uvesti u svu istinu. Jer on neće govoriti o sebi; Ali ono što čuje, govorit će, a ono što će doći objavit će vam” (Jovan 1.6,13). On nas uvek upućuje na Hrista. “On će me proslaviti; jer će uzeti ono što je moje i objaviti vam. Sve što otac ima je moje. Zato rekoh: On će uzeti ono što je moje i objaviti vam“ (Jovan 16,14-15). Sveti Duh nikada ne veliča sebe, On ne traži svoju slavu. On samo želi da proslavi Hrista i Boga Oca. Svaki religiozni pokret koji veliča Duha umjesto Krista nije u skladu s Isusovim učenjem o Svetom Duhu.
Ono što Sveti Duh poučava uvijek će se u potpunosti slagati s Isusom. On ni na koji način neće proturječiti niti zamijeniti ono što je naš Spasitelj poučavao. Sveti Duh je uvijek Kristocentričan. Isus i Sveti Duh se uvijek savršeno slažu.
Ulazak u kraljevstvo Božje ne dolazi kroz naše najbolje napore, već zahtijeva potpuno drugačiji život. Moramo se roditi duhovni. To je novi početak, novo rođenje. Oslobođen je starog života. To je djelo Duha Svetoga u nama. Ni svojom snagom ni svojom inteligencijom ne možemo ući u ispravan odnos s Bogom. Ulazimo u Božju porodicu kada nas Duh Božji temeljno obnavlja. Bez toga nema hrišćanstva. Duh Sveti pomaže duhovnom životu. Ne počinje očajničkim ljudskim pokušajem da ga sami stvorite. To nema nikakve veze sa ličnim zaslugama. Ne zamaramo se time. Ne možemo zaslužiti Božju naklonost. Kakva je privilegija moći propovijedati evanđelje Isusa Krista. Mi jednostavno objavljujemo šta je Bog već učinio u Hristu. Duh Sveti je Duh istine i došao je da otkrije Isusa kao put, istinu i život. Divno smo blagoslovljeni! Bog je za nas, s nama i djeluje kroz nas.
od Santiago Lange
