Milost u patnji i smrti

Dok pišem ove redove, spremam se da idem na ujakovu sahranu. Bio je prilično loš neko vrijeme. Popularno kruži poznata rečenica Benjamina Franklina: „Samo dvije stvari na ovom svijetu su sigurne: smrt i porezi.“ Već sam izgubio mnogo važnih ljudi u svom životu; uključujući mog oca. Još se sjećam da sam ga posjetio u bolnici. Bio je u velikim bolovima i jedva sam mogao podnijeti da ga vidim u takvim bolovima. Bio je to posljednji put da sam ga vidio živog. I dan danas sam tužan što više nemam oca s kojim bih se mogao javiti na Dan očeva i provoditi vrijeme. Ipak, zahvaljujem Bogu za milost koju doživljavamo od njega kroz smrt. Od toga, Božja dobrota i milosrđe postaju dostupni svim ljudima i živim bićima. Kada su Adam i Eva sagriješili, Bog ih je spriječio da jedu sa drveta života. Želio je da umru, ali zašto? Odgovor je sledeći: ako bi nastavili da jedu sa drveta života iako su zgrešili, živeli bi životom greha i bolesti zauvek. Da imaju cirozu jetre kao moj otac, živeli bi u bolovima i bolestima zauvek. Da imaju rak, bolovali bi od njega zauvijek bez trunke nade jer ih rak ne bi ubio. Bog nam je dao smrt po milosti kako bismo jednog dana mogli pobjeći od muke života na zemlji. Smrt nije bila kazna za grijeh, već dar koji vodi u istinski život.

„Ali Bog je toliko milostiv i toliko nas je volio da nam je, kada smo bili mrtvi u svojim grijesima, dao novi život sa Hristom kada ga je podigao iz mrtvih. Samo milošću Božjom ste spašeni! Jer nas je podigao iz mrtvih zajedno s Kristom, i sada pripadamo Isusu u njegovom nebeskom kraljevstvu" (Efežanima 2,4-6 Biblija novog života).

Isus je došao na zemlju kao čovjek da oslobodi ljude iz tamnice smrti. Spuštajući se u grob, pridružio se svim ljudima koji su ikada živjeli i umrli i koji će umrijeti. Međutim, njegov plan je bio da ustane iz groba sa svim ljudima. Pavle to ovako opisuje: „Ako ste, dakle, uskrsnuti sa Hristom, tražite ono što je gore, gde je Hristos, koji sedi zdesna Bogu“ (Kološanima 3,1).

Protuotrov za grijeh

Rečeno nam je da kada griješimo, patnja u svijetu se povećava. Bog skraćuje životni vijek ljudi, kaže u Postanku: „Tada reče Gospod: Neće moj duh vječno vladati u čovjeku, jer je i čovjek tijelo. Daću mu sto dvadeset godina života" (1. Moss 6,3). Psalmi bilježe Mojsija kako se godinama kasnije žali za stanjem čovječanstva: „Tvoj gnjev je težak za naš život, prolazan je kao uzdah. Možemo doživjeti sedamdeset godina, možda čak i osamdeset - ali i najbolje godine su muka i teret! Kako je brzo sve gotovo i nas više nema” (Psalam 90,9:120f; GN). Grijeh se povećao i životni vijek muškaraca je smanjen sa godina, koliko je zabilježeno u Postanku, na nižu dob. Grijeh je kao rak. Jedini efikasan način da se nosite s njom je da je uništite. Smrt je posljedica grijeha. Dakle, u smrti, Isus je preuzeo naše grijehe na sebe i uništio naše grijehe na tom križu. Kroz njegovu smrt doživljavamo protuotrov grijehu, njegovu ljubav kao milost života. Žalac smrti je nestao jer je Isus umro i uskrsnuo.

Zbog smrti i vaskrsenja Hristovog, s pouzdanjem očekujemo uskrsnuće njegovih sledbenika. „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Hristu svi oživeti“ (1. Korinćanima 15,22). Ovo oživljavanje ima čudesne efekte: «I Bog će obrisati svaku suzu s očiju njihovih, i smrti više neće biti, niti će biti više tuge, ni jauka, ni bola; jer prve stvari prođoše" (Otkrivenje 2 Kor1,4). Nakon vaskrsenja smrti više neće biti! Zbog te nade Pavle piše Solunjanima da ne tuguju kao ljudi koji nemaju nade: „Ali ne želimo da, braćo, budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao ostali koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, čak i tako, kroz Isusa, Bog će sa sobom dovesti one koji su usnuli. Jer ovo vam govorimo riječju Gospodnjom, da mi koji živimo i ostajemo do dolaska Gospodnjeg nećemo prethoditi onima koji su usnuli."1. Thes 4,13-15.).

Olakšanje od bola

Dok tugujemo zbog gubitka voljenih i prijatelja, jer nam nedostaju, nadamo se da ćemo ih ponovo vidjeti na nebu. To je poput pozdravljanja s prijateljem koji već duže vrijeme odlazi u inostranstvo. Smrti nije kraj. Milost nas oslobađa od bola. Kad se Isus vrati, nema smrti, nema bola i nema tuge. Možemo zahvaliti Bogu na milosti smrti kada umre voljena osoba. Ali što je s ljudima koji moraju patiti jako dugo prije nego što su ponovo pozvani u svoj vječni dom? Zašto još uvijek nisu mogli iskusiti milost smrti? Da li ju je Bog ostavio? Naravno da ne! Nikada nas neće napustiti ili odustati. Patnja je takođe milost Božja. Isus, koji je Bog, trpio je bol čovjeka trideset godina - sa svim svojim granicama i iskušenjima. Najteža patnja koju je pretrpjela bila je njegova smrt na križu.

Sudjelujte u Isusovu životu

Mnogi kršćani ne znaju da je patnja blagoslov. Bol i patnja su milost, jer kroz njih sudjelujemo u bolnom Isusovom životu: „Sada se radujem patnjama koje trpim za vas, i u svom tijelu nadoknađujem ono što nedostaje u patnjama Kristovim za njegovo tijelo to je crkva" (Kološanima 1,24).

Petar je shvatio ulogu koju patnja igra u životu kršćana: „Zato što je Krist patio u tijelu, naoružajte se i vi istim umom; jer ko je patio u tijelu, prestao je griješiti" (1. Peter 4,1). Pavlov pogled na patnju bio je sličan Petrovom. Pavle vidi patnju kakva ona jeste: milost kojoj se treba radovati. „Hvala Bogu, Ocu Gospoda našega Isusa Hrista, Ocu milosrđa i Bogu svake utjehe, koji nas tješi u svakoj nevolji našoj, da i mi utješimo one u svakoj nevolji utjehom kojom smo i sami utješen od Boga. Jer kao što nas obilato stižu muke Hristove, tako se i mi bogato tješimo kroz Hrista. Ali kada smo u nevolji, to je za vašu utjehu i spas. Ako imamo utjehu, to je za vašu utjehu, koja će se pokazati djelotvornom ako strpljivo podnosite iste patnje koje trpimo i mi" (2. Corinthians 1,3-6.).

Važno je vidjeti svu patnju onako kako je Petar opisuje. On nas podsjeća da kada doživimo neopravdani bol i patnju, sudjelujemo u Isusovoj patnji.“Jer je milost kad čovjek trpi zlo i trpi nepravdu pred Bogom radi savjesti. Jer kakva je to slava kada ste pogođeni za zla djela i to strpljivo podnosite? Ali ako patiš za dobra djela i trpiš, to je milost kod Boga. Jer na to ste pozvani, jer je i Hristos stradao za vas i ostavio vam uzor, da njegovim stopama pođete" (1. Peter 2,19-21.).

Radujemo se Božjoj milosti u boli, patnji i smrti. Poput Joba, znamo i to da kada vidimo čovječanstvo, nepravedno doživljavamo bolest i patnju, nismo napustili Boga, nego stali uz nas i radovali se u nama.

Ako u svojoj tuzi zamoliš Boga da ti to oduzme, Bog želi da spoznaš Njegovu utjehu: "Dosta ti je moja milost" (2. Korinćanima 12,9). Neka budeš utješitelj drugima kroz utjehu koju su sami iskusili.    

by Takalani Musekwa