grijeh

115 sende

Grijeh je bezakonje, stanje pobune protiv Boga. Od vremena kada je grijeh došao u svijet kroz Adama i Evu, čovjek je pod jaram grijeha - jaram koji se može oduzeti samo Isusom Kristom preko Božje milosti. Grešno stanje čovečanstva manifestuje se u težnji da stavi sebe i svoje interese iznad Boga i Njegove volje. Grijeh dovodi do otuđenja od Boga i patnje i smrti. Pošto su svi ljudi grešnici, takođe im je potrebno sve spasenje koje Bog nudi kroz svog Sina. (1: John 3,4; Roman 5,12; 7,24-25; Markus 7,21-23; Galater 5,19-21; Roman 6,23; 3,23-24)

Povjerite problem grijeha Bogu

"OK, ja to već razumijem: Krv Kristova uklanja sve grijehe. I takođe shvatam da nema šta dodati. Ali još uvijek imam još jedno pitanje: Ako mi je Bog oprostio za Kristovo dobro, svi moji grijesi - prošli, kao i oni koje počinim sada ili u budućnosti - što bi me spriječilo da griješim do srca? Mislim, da li je za kršćane zakon besmislen? Da li ga Bog sada prešutno previdi kada griješim? Zar on ne želi da prestanem griješiti? "Postoje četiri pitanja - i vrlo važna. Želimo ih osvetliti - možda će se još više pojaviti.

Svi naši grijesi su oprošteni

Pre svega, rekli ste da vam je jasno da je Hristova krv sve grehe. To je značajan pristup. Mnogi hrišćani toga nisu svjesni. Oni vjeruju da je oproštenje grijeha posao, vrsta trgovine između čovjeka i Boga, pri čemu se čovjek ponaša na božanski način, a nebeski Otac voli jednoga, zauzvrat, opraštanje i spasenje.

Na primer, prema ovom modelu razmišljanja, vi koristite svoju veru u Isusa Hrista, i Bog vas nagradi za to tako što ćete izbrisati svoje grehe krvlju Njegovog Sina. Kao i ti, pa ja. To bi svakako bila dobra trgovina, ali ipak trgovina, biznis, a svakako ne puki čin milosti, kako naviješta Evanđelje. Prema ovom modelu razmišljanja, većina ljudi postaje žrtva prokletstva zato što kasne u svom radu i dopuštaju Bogu da dade Isusovu krv samo nekolicini - tako da ne služi spasenju cijelog svijeta.

Mnoge crkve ga, međutim, ne napuštaju. Potencijalni vjernici su namamljeni obećanjem o spasenju samo putem milosti; Međutim, kada se pridružio crkvi, vjernik vidi sebe suočenog s nizom smjernica prema kojima se nesukladno ponašanje može kazniti isključenjem - ne samo iz crkve, već možda i od samog Božjeg kraljevstva. Toliko o temi "spašena milošću".

Uistinu postoji razlog, prema Bibliji, da se neko iz crkvene zajednice isključi (ali naravno ne iz kraljevstva Božjeg), ali to je druga tema. Za sada ćemo to ostaviti u izjavi da u religijskim krugovima grešnici često ne vole da budu tamo kada evanđelje izričito drži svoja vrata otvorena.

Prema evanđelju, Isus Hrist nije samo žrtva pomirnica za naše grehe, već grehe čitavog sveta (1Joh 2,2). A to, za razliku od onoga što mnogi kršćani kažu od svojih propovjednika, znači da je on stvarno preuzeo krivicu za svaku od njih.

Isus je rekao: "A ja, kad se podignem sa zemlje, sve ću privući k sebi" (Jn 12,32). Isus je Bog Sin kroz koga sve postoji (Hebr 1,2-3) i čija krv istinski pomiruje sve što je stvorio (Kol 1,20).

Samo milošću

Također ste rekli da ste svjesni da se odredba koju je Bog za vas učinio u Kristu ne može promijeniti promjenom u vašu korist. Opet, imate mnogo na putu drugima. Svijet je pun moralnih propovjednika koji se bore protiv grijeha, i koji tjedan za tjednom šalju svoje zastrašene sljedbenike na kurs koji je popločan potencijalnim nezgodama, tijekom kojih se moraju nositi s nizom posebnih zahtjeva i propusta, te njihovom privrženošću ili neuspjehom da dopuste da se Božje strpljenje podrije. preti, sa kojom je cijela patetična mala grupa stalno izložena opasnosti patnje kao duhovnih neuspjeha vatrenih muka pakla.

Evanđelje, s druge strane, proglašava da Bog voli ljude. On nije za njom i nije protiv nje. On ne čeka dok se ne spotaknu, a onda ih slomi kao gamad. Naprotiv, on je na njenoj strani i toliko je voli da je oslobodio sve ljude, bez obzira gdje žive, od grešne žrtve svoga Sina (Ivan 3,16).

U Hristu, vrata kraljevstva Božjeg su otvorena. Ljudi mogu vjerovati (vjerovati) Božjoj Riječi, okrenuti se Njemu (pokajati se) i prihvatiti velikodušno nadareno nasljedstvo - ili nastaviti odbijati Boga kao svog Oca i prezirati njihovu ulogu u Božjoj porodici. Svemogući nam daje slobodu izbora. Ako ga poričemo, on poštuje našu odluku. Izbor koji smo napravili nije onaj koji smo nameravali, već nam ostavlja slobodu da tako odlučimo.

odgovor

Bog je učinio sve što je moguće za nas. U Hristu nam je rekao "da". Sada je na nama da odgovorimo njegovim "da" sa naše strane sa "da". Biblija, međutim, ističe da, iznenađujuće, postoje ljudi koji odgovaraju "ne" svojoj ponudi. Oni su bezbožni, odvratni, oni koji su protiv Svemogućeg i njih samih.

Na kraju, oni tvrde da znaju bolji način; oni ne trebaju svog Nebeskog Oca. Oni ne poštuju ni Boga ni čovjeka. Njegova ponuda da nam oprosti sve naše grijehe i bude blagoslovljena od njega za svu vječnost, u njihovim očima nije vrijedna buke, već čista rugla - bez značenja i vrijednosti. Bog, koji je takođe dao svog sina za njih, jednostavno priznaje njihovu užasnu odluku da ostanu djeca đavola, koje preferiraju Bogu.

On je Otkupitelj a ne razarač. I sve njegovo delo se zasniva samo na njegovoj volji - i može da radi šta hoće. On nije vezan nikakvim stranim pravilima, ali on slobodno ostaje veran svojoj svečano hvaljenoj ljubavi i obećanju. On je ono što jeste, a on je upravo ono što želi da bude; On je naš Bog pun milosti, istine i vjernosti. On nam oprašta naše grehe zato što nas voli. Tako on to želi, i to je tako.

Nijedan zakon ne bi mogao spasiti

Ne postoji zakon koji bi nam mogao dati vječni život (Gal 3,21). Mi ljudi jednostavno ne poštujemo zakone. Iako možemo cijeli dan raspravljati o tome da li bi teoretski bilo poštivanje zakona, na kraju nećemo. Tako je bilo u prošlosti i tako će biti iu budućnosti. Jedini koji je to mogao da uradi bio je samo Isus.

Postoji samo jedan način da se postigne spasenje, a to je kroz Božji dar, koji možemo primiti bez razmatranja i obaveza (Ef 2,8-10). Kao i svaki drugi dar, možemo ga prihvatiti ili odbaciti. I kako god mi odlučili, to je samo Božja milost za nas, ali će nam donijeti samo koristi i radost ako ga zaista prihvatimo. To je jednostavno pitanje poverenja. Mi verujemo Bogu i okrećemo se Njemu.

S druge strane, ako smo zaista tako glupi da ga odbacimo, mi ćemo, tužno kao što je to, živjeti u našoj tami smrti koju smo sami izabrali, kao da zlatni pehar koji daje svetlost i život nikada nije bio dovoljan za nas.

Pakao - izbor

Svako ko odluči da to učini i odbija da bude obdaren takvim prezirom prema Bogu - dar koji je skupo plaćen krvlju njegovog Sina, kroz koga sve postoji, ne bira ništa osim pakla. Ali, bez obzira na slučaj, Božja ponuda života koju smo tako skupo kupili odnosi se na ljude koji biraju ovaj put, kao i na one koji prihvataju njegov dar. Isusova krv iskupljuje sve grehe, a ne samo neke (Kol 1,20). Njegova pomirnica je za sve kreacije, a ne samo za njen dio.

Za one koji preziru takav dar, uskraćuje se pristup Božjem kraljevstvu samo zato što su odlučili protiv njega. Oni ne žele da učestvuju u tome, i iako ih Bog nikada ne prestaje voljeti, on neće tolerirati njihovo mjesto boravka, tako da ne mogu pokvariti vječno slavlje radosti svojim obožavanim ponosom, mržnjom i nevjerom. Dakle, oni idu tamo gde im se najviše sviđa - pravo u pakao, gde nema nikoga ko uživa u šali svoje jadne sebičnosti.

Grace odobrena bez povratka - koje dobre vesti! Iako to ni na koji način ne zaslužujemo, Bog je odlučio da nam da vječni život u svom Sinu. Da li mi to verujemo ili se rugamo. Šta god da izaberemo, to je istina zauvijek i uvijek: sa smrću i uskrsnućem Isusa Krista, Bog nam je pokazao detaljno koliko nas voli i koliko daleko odlazi da nam oprosti naše grijehe i pridruži nam se da ga pomiri.

On velikodušno daruje svoju milost svima u beskrajnoj ljubavi svuda. Bog nas čini darom spasenja iz čiste milosti i bez povratka, i zaista onaj ko vjeruje u njegovu riječ i prihvati ga pod njegovim uvjetima može uživati ​​u njemu.

Šta me sprečava?

Za sada, tako dobro. Vratimo se na vaša pitanja. Ako mi je Bog oprostio moje grijehe i prije nego što sam ih počinio, što bi me spriječilo da griješim ono što je?

Prvo, da razjasnimo nešto. Grijeh nastaje prije svega iz srca i nije puko suprotstavljanje pojedinačnih nedjela. Grijesi ne dolaze iz ničega; oni imaju svoje porijeklo u našim tvrdoglavim srcima. Dakle, da bi se riješio naš problem sa grijehom potrebno je postojano srce, i da bismo to učinili, moramo se uhvatiti u koštac s problemom umjesto da samo izliječimo njegove posljedice.

Bog nema interesa za dosljedno robotima koji se dobro ponašaju. Želi da sa nama vodi odnos zasnovan na ljubavi. On nas voli. Zato je Hrist došao da nas spasi. A odnosi se zasnivaju na opraštanju i milosti - a ne na prisilnom pridržavanju.

Na primer, ako želim da me moja žena voli, onda je prisiljavam da se pretvara? Da jesam, moje ponašanje bi moglo dovesti do poslušnosti, ali sigurno ne bih mogla da je nagovorim da me zaista voli. Ljubav ne može biti prisiljena. Možete samo natjerati ljude da djeluju sa sigurnošću.

Kroz samožrtvovanje, Bog nam je pokazao koliko nas voli. Kroz oprost i milost, pokazao je svoju veliku ljubav. Patnjom u našem umu umesto naših grehova, On je pokazao da nas ništa ne može odvojiti od Njegove ljubavi (Rim 8,38).

Bog želi djecu, a ne robove. On želi savez ljubavi s nama i nijedan svijet pun poučljivosti koji je prisiljen na poslušnost. On nas je učinio slobodnim stvorenjima sa pravom slobodom izbora - i naš izbor mu mnogo znači. Želi da ga izaberemo.

Prava sloboda

Bog nam daje slobodu da se ponašamo onako kako mi smatramo prikladnim, i on nam oprašta naše pogrešne korake. On to čini po svojoj slobodnoj volji. To je ono što je on želio da bude, i tako ide bez kompromisa. Čak i ako imamo malo razumijevanja, shvaćamo kako je njegova ljubav namijenjena i drži se toga kao da je danas posljednji dan.

Šta nas onda sprečava da grešimo po volji? Ništa. Apsolutno ništa. I nikada nije bilo drugačije. Zakon nikada nije sprečavao nikoga da greši ako je želio (Gal 3,21-22). I tako smo uvek grešili, i Bog je to uvek dozvolio. Nikada nas nije zaustavio. On ne znači da nam je dobro. I on ne izgleda prećutno preko toga. On ne odobrava. Da, boli ga. A ipak to uvijek dozvoljava. To se zove sloboda.

U Hristu

Kada Biblija govori o postojanju pravednosti u Hristu, to znači upravo onako kako ona stoji (1Kor 1,30, Phil 3,9).

Mi nemamo pravdu pred Bogom od sebe, već samo u Hristu. Mi smo sami mrtvi zbog naše grešnosti, ali u isto vreme smo živi u Hristu - naš život je skriven u Hristu (Kol 3,3).

Bez Hrista je naša situacija beznadežna; bez njega mi se prodajemo pod grehom i nemamo budućnost. Hrist nas je spasio. To je evanđelje - koje dobre vesti! Kroz Njegovo spasenje, prihvatajući Njegov dar, stičemo potpuno novi odnos s Bogom.

Zbog svega što je Bog učinio za nas u Hristu - uključujući i njegovo ohrabrenje, da, pozivajući se na njega - Hrist je sada u nama. I za Hrista (jer on zagovara za nas, on uskrsava mrtve), iako smo mrtvi zbog grijeha, imamo pravednost pred Bogom i prihvatamo je. I sve se to dešava od početka do kraja, ne od nas, već od Boga, koji nas osvaja ne prinudom, već snagom svoje samopožrtvovane ljubavi koja se manifestuje u samom sebi.

Da li je zakon besmislen?

Pavle je jasno stavio do znanja šta je zakon. To nam pokazuje da smo grešnici (Rom 7,7). Jasno je da smo ropski pali na greh kako bismo se opravdali verom kada je Hrist došao (Gal 3,19-27).

Sada pretpostavimo na trenutak da se stavite u svod Posljednjeg suda
Uvjerenje da možete stajati pred Bogom jer su svi vaši napori uvijek bili poslušni Nebeskom Ocu. I tako, umjesto da stavite svadbenu haljinu spremnu na ulazu (slobodna, čista haljina namijenjena ljudima koji griješe i koji znaju da im je potrebna), prođite kroz bočna vrata sa svojom svakodnevnom haljinom, tako strašno privučenom naporom. sa svojim zlim mirisom na svakom koraku, i zauzmite svoje mesto na tabli.

Gospodar kuće će odgovoriti: "Hej, ti tamo, gde ti oduzimaš hrabrost da dođeš ovamo i vrijeđaš me pred svim mojim gostima svojom prljavom odjećom?" I onda će pitati osoblje: "Lisice ovog jadnog varalice i izbaci ga rukom! "

Mi jednostavno ne možemo očistiti svoje prljavo lice vlastitom prljavom vodom, vlastitim prljavim sapunom i vlastitim prljavim krpicom i veselo nastavljamo put u pogrešnom uvjerenju da je naše beznadno prljavo lice sada čisto. Postoji samo jedan način da se pobedi greh, i to nije u našim rukama.

Ne zaboravimo da smo mrtvi zbog grijeha (Rom 8,10), a mrtvi ljudi po definiciji ne mogu se oživjeti. Umesto toga, naš naglašeni osećaj krivice treba da nas ubedi da verujemo Isusu da nas očisti od naše grešnosti (1Pt 5,10-11).

Bog nam želi bezgrešne

Bog nam je dao milost i spasenje u tako velikoj meri da nas oslobodi greha i da nam ne da slobodu da nastavimo sa grehom po volji. Ne samo da se oslobađamo greha, već smo u mogućnosti da vidimo i gole grehe kakvi jesu, a ne u predivnom duhu, koji nas može prevariti. I tako možemo da prepoznamo i otresemo njihovu obmanjujuću i nepromišljenu moć koja ih sprovodi nad nama. Ipak, Isusova žrtva pomirnica ostaje za nas - iako i dalje griješimo, što će svakako biti slučaj - bez ikakvih kompromisa (1Joh 2,1-2).

Bog ni u kom slučaju ne prešućuje našu grešnost, već je jednostavno osuđuje. Dakle, on ne odobrava naš trezveni, čisto racionalni pristup, niti našu komatoznu suspenziju zdravog razuma, niti naše krajnje strmu reakciju na iskušenja bilo koje vrste, od ljutnje, požude, ruganja i ponosa. Dovoljno često, čak nam dopušta da sami nosimo prirodne posljedice naših odabranih akcija.

Međutim, to nas ne zatvara, koji stavljaju svoju vjeru i pouzdanje u nas (što znači da nosimo čistu haljinu za vjenčanje koju je za nas spremio) ili ne (kao što neki vjerovnici vjeruju) zbog naših jadnih izbora koje donosimo , sa njegove svadbe.

priznanju krivice

Kada ponovo postanete svjesni greha u svom životu, jeste li ikada primijetili da mučite svoju savjest dok ne objavite svoje prijestupe pred Bogom? (A ima i nekih koje morate često priznati.)

Zašto ovo radiš? Jer, zato što ste odlučili da "grešite prema svom srcu"? Ili, možda, zato što vaše srce počiva u Hristu i vi ste duboko tužni u harmoniji sa Svetim Duhom sve dok ne budete u miru sa svojim Gospodinom ponovo?

Duh Sveti Duh, kako je navedeno u Rimljanima 8,15-17, "svjedoči o našem duhu da smo djeca Božja." Ne gubite iz vida dvije točke: 1. Oni su, kako svjedoči Sveti Duh Božji, u Hristu i sa svim svetima, dijete našeg Nebeskog Oca, i 2. Duh Sveti, kao svjedok vašeg istinskog sebstva, neće počivati ​​u tresenju, ako želite nastaviti da živite kao da ste još uvijek "mrtvo tijelo" kao što ste bili prije svog spasenja kroz Isusa Krista.

Nemojte pogrešiti! Grijeh je i Božji i vaš neprijatelj, a mi se moramo boriti do smrti. Međutim, nikada ne smijemo vjerovati da naše spasenje ovisi o tome koliko uspješno se borimo protiv njih. Naše spasenje zavisi od Kristove pobjede nad grijehom, a naš Gospod je to već podnio za nas. Grijeh i zasjenjenje smrti već su potisnuti Isusovom smrću i uskrsnućem, a moć te pobjede ogleda se u cijeloj kreaciji od početka vremena do vječnosti. Jedini u svijetu koji su pobijedili grijeh su oni koji čvrsto vjeruju da je Krist njihovo uskrsnuće i njihov život.

Good works

Bog je sretan zbog dobrih djela svoje djece (Ps 147,11, Offb 8,4). Zadovoljan je ljubaznošću i ljubaznošću koju pokazujemo jedni drugima, našim ljubavnim žrtvama, našoj pravednosti pravde, iskrenosti i miru (Hebr 6,10).

Ovo, kao i svako drugo dobro djelo, dolazi od djelovanja Duha Svetoga u nama, što nas pokreće na povjerenje, ljubav i poštovanje Boga. Oni su intimno povezani sa ljubavnim odnosom koji je ušao sa nama kroz žrtvenu smrt i uskrsnuće Isusa Hrista, Gospodara života. Takva djela i djela proizlaze iz Božjeg djela u nama koji su Njegova voljena djeca i kao takvi nikada nisu uzaludni (1Kor 15,58).

Božji posao u nama

Naš iskreni žar za činjenjem onoga što Bog želi, odražava ljubav našeg Otkupitelja, ali naša dobra djela koja činimo u Njegovo ime nisu, neka se ponovo naglasi, spašavajući nas. Iza pravednosti izražene u poslušnim riječima i djelima u našim Božjim zakonima nalazi se Bog sam, koji radi s radošću i slavom da donosi dobre plodove.

Tako da bi bilo glupo da sebi želimo pripisati ono što on radi u nama. Jednako glupo bi bilo pretpostaviti da će Isusova krv, koja gasi sve grijehe, dopustiti da dio naše grešnosti stoji. Jer ako smo ovo mislili, još uvek nismo imali pojma ko je taj večni, svemoćni Trojedni Bog - Otac, Sin i Sveti Duh - koji je sve stvorio i otkupio nas u svojoj velikodušnosti kroz krv Njegovog Sina, kroz Svetog Duh prebiva u nama i obnavlja čitavu kreaciju, da, koja nas stvara zajedno sa čitavim univerzumom (Jes 65,17) od neopisivo velike ljubavi (2Kor 5,17).

Pravi život

Iako nam Bog zapoveda da činimo ono što je ispravno i dobro, on još uvijek ne određuje naše spasenje u skladu sa našim potrebama i našim. Što je dobro za nas, jer ako je to učinio, svi bismo bili odbačeni kao neadekvatni.

Bog nas spašava milošću, i mi možemo uživati ​​u spasenju kroz njega dok stavljamo svoje živote u njegove ruke, okrećemo mu se i vjerujemo da će nas sam podići iz mrtvih (Ef 2,4-10, Jak 4,10).

Onaj koji zapisuje imena ljudi u Knjizi života određuje naše spasenje, i on je već napisao sva naša imena sa Krv Jagnjetom u toj knjizi (1Joh 2,2). Veoma je tragično da neki ljudi ne žele da veruju u to; jer ako bi se pouzdali u Gospodara života, shvatili bi da život koji teški nastoje spasiti nije sam život, već smrt, i da je njihov pravi život s Kristom skriven u Bogu i samo ga čeka da se obelodani. Naš Nebeski Otac čak voli svoje neprijatelje, i Njegova želja je da se obrate Njemu kao i njihova ljudska bića i uđu u blaženstvo Njegovog kraljevstva (1 Tim 2,4, 6).

rezime

Hajde da rezimiramo. Oni su pitali: "Ako mi je Bog oprostio za ime Hrista, svi moji grijesi - one prošlosti, kao i one koje počinim sada ili u budućnosti - što bi me spriječilo da grešim do srca?" Mislim, da li je za kršćane zakon besmislen? Da li ga Bog sada prešutno previdi kada griješim? Zar on ne želi da prestanem da griješim? "

Ništa nas neće sprečiti da grešimo po volji. To nikada nije bilo drugačije. Bog nam je dao slobodnu volju i pridaje joj veliku važnost. On nas voli i želi da sa nama stupi u savez ljubavi; Ali takav odnos može nastati samo ako proizlazi iz slobodne odluke zasnovane na povjerenju i opraštanju, a ne uzrokovane prijetnjama ili prisilnom poslušnošću.

Nismo niti roboti niti bilo koje virtualne figure u unaprijed određenoj igri. Stvoreni smo kao stvarna, slobodna Božja bića u svojoj kreativnoj slobodi, a lični odnos između nas i njega zaista postoji.

Zakon je daleko od besmisla; ona nam služi da nam bude jasno da smo grešnici i, kao takvi, daleko od usaglašavanja sa Božjom savršenom voljom. Svemogući nam dopušta da griješimo, ali on to sigurno ne prešućuje. Zato se nije čak ni stidio od samopožrtvovanja da bi nas spasio od greha. Ona je ta koja izaziva bol i uništava nas i naše bližnje. Ona izvire iz srca ojačanog nevjerom i sebičnom pobunom protiv izvornog izvora našeg života i postojanja. Potrebna nam je sila da nas okrene stvarnom životu, stvarnom postojanju i drži nas zarobljene u mraku smrti i ništavila.

Greh boli

Ako niste primetili, greh boli kao pakao - bukvalno - jer je po svojoj prirodi pravi pakao. Znači, ima smisla, "griješiti prema sadržaju vašeg srca", kao što se vaša ruka zaglavila u kosilici. "Pa," čuo sam da neko kaže: "Ako smo već oprošteni, mogli bismo isto tako počiniti preljubu."

Sigurno, ako vam ne smeta da živite u stalnom strahu od bilo kakvih posljedica, da ste u opasnosti od neželjene trudnoće ili neugodnih spolno prenosivih bolesti, i tako razbijete srce svoje porodice, diskreditujete sebe, izgubite prijatelje krvariti za alimentaciju, biti opterećena krivom savjesti i vjerojatno će se baviti vrlo ljutim mužem, dečkom, bratom ili ocem.

Grijeh ima posljedice, negativne posljedice, i upravo zbog toga Bog radi u vama da biste sebe doveli u sklad sa Hristovom slikom. Oni mogu slušati njegov glas i raditi s njima, ili nastaviti da stavljaju svoju snagu u službu osuda.

Štaviše, ne smijemo zaboraviti da su grijesi o kojima obično mislimo kada govorimo o "grešku u slobodnom vremenu" samo vrh ledenog brijega. A kada smo "samo" pohlepni, egoistični ili nepristojni? Ako ispadnemo da smo nezahvalni, dajemo gadost ili ne pomažemo kada treba? Šta je sa našom drugom zamerkom, zavistom na njihovom radnom mestu, odeći, automobilu ili kući, ili mračnim mislima koje pratimo? Šta je sa kancelarijskim materijalom našeg poslodavca, koji obogaćujemo, uključivanjem u tračeve i smanjenjem broja partnera ili naše dece? I tako bismo mogli da nastavimo dalje.

Ovo su takođe grijesi, neki veliki, drugi prilično mali, i znate što? Mi nastavljamo da ih činimo onoliko koliko želimo. Tako da je dobro da nas Bog spasi milošću, a ne zbog naših djela, zar ne? Nije za nas greh, ali to nas ne sprečava da nastavimo da dugujemo sebi. Bog ne želi da griješimo, a ipak zna bolje od nas da smo mrtvi zbog grijeha i da ćemo nastaviti griješiti, dok se naš istinski život, skriven u Kristu - otkupljen i bezgrešan - ne pojavi po njegovom povratku (Kol. 3,4).

Kao grešnik živ u Hristu

Paradoksalno, vjernici su mrtvi zbog grijeha i još uvijek živi u Isusu Kristu (Rim 5,12, 6,4-11) zbog milosti i bezgranične moći našeg vječno živog i vječno ljubavi Boga. Uprkos našim grehovima, mi više ne hodamo putem smrti jer verujemo u naše uskrsnuće u Hristu i prihvatamo ga za nas (Rim 8,10-11, Eph 2,3-6). Na drugom Hristovom dolasku, ako čak i naša smrtna ljuska postigne besmrtnost, ona će se ispuniti (1Kor 15,52-53).

Nevjernici, međutim, nastavljaju hodati putem smrti, nesposobni da uživaju u svom životu skrivenom u Hristu (Kol 3,3) dok i oni ne dođu do vjere; Iako će i Hristova krv izbrisati njihov grijeh, oni će tek tada moći vjerovati da će ih izbaviti od mrtvih, ako mogu vjerovati dobrim vijestima, da su oni Otkupitelj i da se obrate Njemu. Dakle, nevjernici su otkupljeni kao vjernici - Krist je umro za sve ljude (1 Joh 2,2) - oni to još ne znaju, i zato što ne vjeruju u ono što ne znaju, oni i dalje žive u strahu od smrti (Hebr 2,14) -15) iu uzaludnom naporu života u svim njegovim lažnim manifestacijama (Eph 2,3).

Sveti Duh čini vjernike poput Hristove slike (Rim 8,29). U Hristu je sila greha prekinuta i mi više nismo zarobljeni u njoj. Ipak, mi smo i dalje slabi i dajemo prostora grehu (Rom 7,14-29, Hebr 12,1).

Pošto nas voli, Bog je veoma zabrinut za našu grešnost. On toliko voli svet da je poslao svog večnog Sina, da ko god veruje u njega, ne ostane u tami smrti, koja je plod greha, već ima život večni u njemu. Ne postoji ništa što bi vas moglo odvojiti od vaše ljubavi, čak ni od vaših grijeha. Veruj mu! On vam pomaže da hodite u poslušnosti, opraštajući vam sve vaše grehe. On je vaš Otkupitelj svojom slobodnom voljom, iu svom delovanju on je savršen.

Michael Feazell


pdfgrijeh