Božja milost

276 graceMilost je prva riječ u našem imenu jer najbolje opisuje naše pojedinačno i zajedničko putovanje Bogu u Isusu Kristu kroz Svetog Duha. "Umjesto toga, vjerujemo da ćemo biti spašeni milošću Gospodina Isusa, baš kao što jesu" (Djela 15, 11). Mi smo "bez zasluga iz Njegove milosti kroz otkupljenje koje je učinjeno kroz Hrista Isusa" (Rim 3, 24). Samo po milosti, Bog nam dozvoljava (kroz Hrista) da učestvujemo u njegovoj vlastitoj pravednosti. Biblija nas stalno uči da je poruka vjere poruka Božje milosti (Djela 14,3, 20,24, 20,32).

Osnova Božjeg odnosa sa čovekom uvek je bila milost i istina. Dok je zakon bio izraz ovih vrednosti, sama Božja milost je našla puni izraz kroz Isusa Hrista. Božjom milošću spašavamo samo Isus Hrist, a ne čuvamo zakon. Zakon po kome je svaki čovek proklet nije Božja poslednja reč za nas. Njegova posljednja riječ za nas je Isus. On je savršeno i lično otkrivenje Božje milosti i istine koju je on slobodno dao čovječanstvu.

Naša osuda po zakonu je opravdana i pravedna. Ne postižemo legitimno ponašanje od sebe, jer Bog nije zatvorenik svojih zakona i zakonitosti. Bog u nama radi u božanskoj slobodi prema svojoj volji. Njegova volja je određena milošću i spasenjem. Apostol Pavle piše sledeće: „Ja ne odbacujem Božiju milost; Jer kada dođe pravda po zakonu, Hrist je umro uzalud "(Gal 2, 21). Pavle opisuje milost Božiju kao jedinu alternativu koju ne želi odbaciti. Milost nije stvar koja se može mjeriti i mjeriti i na koju se može djelovati. Milost je živa Božja dobrota, kroz koju on slijedi ljudsko srce i um i mijenja oboje. U svom pismu skupštini u Rimu, Pavle piše da je jedina stvar koju pokušavamo da postignemo vlastitim naporima je da platimo grijeh, što je sama smrt, to je loša vijest. Ali tu je i posebno dobar, jer "Božji dar je večni život u Hristu Isusu našem Gospodinu" (Rim 6, 24). Isus je Božja milost. On je Božje spasenje, koje je dato svim ljudima.